DRAGANA MIRKOVIĆ

Već dvadeset godina Dragana je na samom vrhu estrade. Sve što je u svojoj blistavoj karijeri postigla duguje isključivo glasu, talentu, dobrim pjesmama i profesionalnom odnosu prema poslu.

Stepenište do zvijezda popločala je svojim hitovima (mnogi od njih postali su evergreen), odličnim pločama, visokim nakladama, velikim turnejama na kojima je obišla skoro cijeli svijet, visokobudžetnim spotovima koji su išli ispred svog vremena…

Dragana Mirković je rođena u selu Kasidol, nadomak Požarevca, u šestočlanom domaćinstvu koje su činili: djed, baka, otac, majka i sestra Dušica. Bezbrižno djetinjstvo – Dragana ni u čemu nije oskudjevala - obezbjedili su joj vrijedni i čestiti roditelji.

Glazbeni talent ove odlične učenice nastavnici su brzo zapazili pa je Dragana na natjecanju osnovnih škola iz požarevačkog kraja redovno predstavljala svoju školu. S trinaest godina bila je najmlađi solista KUD "Kasidol" i svojom pjesmom otvarala je i zatvarala priredbe na kojima su sudjelovali i mnogi poznati pjevači.

Ubrzo se pročulo da u Kasidolu postoji čudo od djeteta, pa su ljudi iz okolnih mjesta dolazili da je slušaju pitajući se, u nevjerici, kako je moguće da iz tako sitnog, krhkog tijela četrnaestogodišnje devojčice izlazi zreo i prelijep glas.

Priča o talentiranoj djevojčici iz Kasidola brzo se širila pa je stigla i do važnih ljudi iz svijeta glazbe. Ubrzo je petnaestogodišnja Dragana Mirković u kuću donijela diplomu, a s njom i prvu ploču: "Imam dečka nemirnog". Pjesma "Imam dečka nemirnog" dospjela je na vrh svih top ljestvica, ploča je prodata u 160.000 primjeraka, zvijezda je bila rođena! "Luče iz Kasidola" - prozvali su je od milja.

Dragana je uskoro počela objavljivati album za albumom, i tako dva desetljeća. Kao član Južnog Vetra pjevala je na turnejama širom nekadašnje Jugoslavije, zajedno sa Sinanom Sakićem, Šemsom Suljaković, Miletom Kitićem… Vrtoglav uspjeh kreće od 1990 godine. Dragana je najnagrađivanija pjevačica svih vremena u Vojvodini o čemu svedoči više od trideset pozlaćenih priznanja koje je dobila za pjevačicu godine, najprodavaniju ploču, hit godine… Udruženje radio stanica Srbije 1993 godine proglasilo je Draganu Mirković za "Pjevačicu desetljeća".

» www.dragana.at/
» www.draganamirkovic.com/
» www.lucemoje.com/
» www.dragana-mirkovic.bloger.hr/
» draganamirkovic1.blogger.ba/
» jedna-je-gaga.bloger.hr/
» draganagaga.blogger.ba/

BONFIRE

20 Years of Bonfire

“Double X” Anniversary-Tour 2006/07

Whether in Germany, Europe or in the States, Bonfire are, and will remain, Rock giants. Without their influence on the melodic Rock scene, an important chapter in international Rock music history would have remained unwritten. Whatever the future brings, one thing is clear – the tours are running, the gigs are booked and the guitars are red hot – the Bonfire is still burning!

Vocalist Claus Lessmann and guitarist Hans Ziller gathered the hard Rock quintet Cacumen around them at the beginning of the 1980s in Ingolstadt, whose incedntly have recently been re-released on CD. The quintet first released two albums "Cacumen" (in 1981) and "Bad Widow" (in 1983) through different Indie labels. Cacumen took the fans of Hard & Heavy sounds by storm, but it took three more years before the absolute break-through for the songwriting duo Ziller/Ziller, when they changed the name of their project to Bonfire. Bonfire's debut album "Don't Touch The Light" (1986) became one of the most successful first releases by a German band of this genre thanks to its perfect mixture of haunting melodies and chilling crystal-clear Rock music.

The follow-up album "Fireworks", released one year later, stayed in the German album charts for thirty weeks and is considered to be the "Made in Germany" Hard Rock classic to this day. Furthermore, Bonfire have confirmed their reputation as exceptionally good live musicians during their extensive tours around Europe - with ZZ Top and Judas Priest, among others. When put to the test, Bonfire can sweep away a more mainstream-oriented audience as well as die-Hard Heavy Metal fans with their thrilling performances.

But in the middle of working on their third album "Point Blank" - which, like the earlier albums, was produced by master producer Michael Wagener - guitarist Hans Ziller left Bonfire because of insurmountable differences with the management and began a project of his own called EZ Livin'. In the meantime, singer Claus Lessmann and Co. reinforced their status, which they had worked so hard for over the years, with the release of "Point Blank". Their tour through Europe at the end of 1989 was completely sold-out and left a lot of deliriously happy fans with unforgettable memories of their concerts.

In 1991, Bonfire recorded its fourth album "Knockout", under the direction of veteran producer Mack (Queen and others). "Knockout" is more melodious, more easy going than it's predecessors, but the album still sold more than 60,000 copies to fans, who stayed loyal to earthy, genuine Rock in spite of the then-rising boom in Grunge music.

After a two year rest, vocalist Claus Lessmann and his old songwriting partner Hans Ziller came back together to try their hand at German language Rock - the result was the maxi single "Glaub' dran" - only to come to the conclusion in the end: "This experiment proved to us that we should stick to what we do best - riff-centered melodic Hard Rock that goes straight to your ear!"

Still in1997, a limited edition of the German language album
"Freudenfeuer" was released. Since Bonfire were back together again, 10,000 copies of the album were sold in no time and the album is now considered a collector's item.

Thus, the 1996 release of "Feels Like Coming Home", an album which also includes "Glaub dran" material, now completely re-arranged and equipped with English lyrics, can be considered as a return to old strengths and as a final rehearsal for the comeback, which Bonfire had one year later with "Rebel Soul", an album recorded with the same line-up which they have at present.

"Rebel Soul" turned out to be a highly stimulating Rock opus, with which the duo Ziller/Ziller and their band members made clear that "Hard Rock from Germany" is more alive than ever, even though there are some harsh winds blowing in this particular field of the music business.

In 1999, the quintet succeeded in reviving the "good old days" vibes with their album "Fuel To The Flames" and they brought back to life the spirit of albums such as "Don't Touch The Light" and "Fireworks". Even though the business atmosphere for traditional Rock sounds was hardly optimistic at the time, "Fuel To The Flames" entered the German album charts right off at No. 32 and stayed in the charts for a respectable seven weeks.

"Strike X", recorded at Munich's Sator Sound Studio and released on April 2, 2001, continues uncompromisingly with the "back to the roots" motto of the four musicians from Ingolstadt. The opening track "Under Blue Skies" fascinates the listener with its symbiosis of dark and Heavy beats, reminiscent of Black Sabbath, and its epic-monumental nuances on the one hand, while following a haunting melody in the vocal part on the other hand. A successful European tour followed the release of this album.

2002 saw the release of the long-awaited double-album and DVD “29 Golden Bullets – The Very Best Of Bonfire", to the delight of old and new fans alike. Bonfire are with this album once again number one in the Rock scene and wee seen playing continuously throughout Europe on the “Golden Bullets” tour. Despite numerous successes and a clearly promising future, Chris Lausmann decides to part from the band after twelve years due to personal reasons. A growing fan-request for a new live album grew to a peak in this year and as a result the album, “Live Over Europe” was released in November together with the publication of the band’s new award-winning website “The-Flame.com”.

Few realized it, but the band followed their creative drive and were already making plans for the future in shape of a partnership with Swedish song-writer and hit-maker Marcus Black. Following a successful European Tour as support for Whitesnake, the studio-album “Free” was released. A highly professional and well produced album that entered into news realms of experimentation for the band and nevertheless managed to enter the official German album charts.

Continuing with their creativity and underlining their talent to never fail to surprise, Bonfire went on to release “One Acoustic Night – Live at the Music Club” – a clear statement and a chance to draw breath before going into the studio once more and commencing work on a new studio album.

Bonfire, whose songs have sold over 6 million copies worldwide, remain ambitious and are always eager to strive for new goals. Towards the end of “One Acoustic Night” tour came the South-East Asian tsunami catastrophe for which Claus Lessmann and Hans Ziller brought the “Rock For Asia” into being – a benefit concert of mammoth proportions involving numerous renown names from the world of rock. Over 100 000 euros were collected through this gala concert in Ingolstadt alone, which included a surprise make-over of one of the band’s most well-known hits “Rock N’ Roll Cowboy 2005”. The release of the “One Acoustic Night” DVD with the Spanish version of “Rock N’ Roll Cowboy” followed together with numerous gigs in Greece and Spain.

There’s no doubt about it – Bonfire have still lots planned and after more than 1200 live gigs, still set standards for Hard Rock. December 2005 saw the commencement of work on the band’s latest studio album “Double X” with a planned release date of 24th April 2006. This album comes hand in hand with a jubilee tour, beginning 5 days later on the 29th April, which will take them across Europe for a whole year. Not only will the band be playing the new songs from “Double X” but also of course a cross-section of their greatest hits from the past 20 years. Reason to celebrate – watch this space!

Line-up:
Claus Lessmann - Lead Vocals
Hans Ziller - Lead Guitar
Jürgen“Bam Bam“ Wiehler – Drums
Uwe Köhler - Bass
Chris“Yps“ Limburg Rythm - Guitar

Keep the Bonfire burning!!!!

KARMA

Karma - Sedam dana
Menart (2001)

Apsolutni favorit za album godine!

Iza ovoga karmičkoga imena kriju se zapravo dvoje DJa i studijskih mađioničara Neno DJ (Nenad Čirjak) i Pipi (Josip Miani) i nadmašili su sami sebe. Iz svakog isprogramiranog tona na ovome albumu frca pravi, iskreni, napaljeni, eksplozivni... Eurodance!

Neno DJ & Pipi su u svoj prepoznatljiv izraz savršeno ugurali i mnoge moderne utjecaje: čuju se tu i Gigi D´Agostino, i Cosmic Gate, i ATB... Kako stvari stoje, "Reci mi ne", "Da te netko drugi sanja", "Bio si mi sve" (HRF 2001), "Sedam dana" (Split 2001)... neće biti njihovi posljednji hitovi na ovome albumu, još ih desetak ("Da sam ja tvoja jedina", "Samo za nas", "Stalo je sve", "Zaboravi", "Lutka", "Preko noći", "Gdje si ti sad"...) od kojih će se svakom pravom Eurodance fanu zavrtjeti u glavi.

Ukratko, riječ je o superplesnim, pjevnim Eurodance pjesmama jakih refrena koje se u svako uho uvlače brzinom svjetlosti. Na albumu se nalaze i tri obrade njima dragih prastarih hitova "Stara vremena" Novih Fosila, "Glavo luda" Zdravka Čolića i "Zaustavite zemlju" Prljavog Kazališta za koje s divljenjem moram reći da su uspjele... Naravno, sve su te pjesme dodatno obojali Eurodance bojama i time dobili dodatnu Eurodance-eksplozivnost, idealnu za eksploataciju svega ovoga u disco klubovima!

Dakle, ako vam već navrh glave idu uvijek isti hitići s top lista (Nina, Jinx, Petar Grašo...), osvježite se ovim albumom, on zvuči doista - fantastično!

Track Listing

01 Sedam dana 4:54

02 Bio si mi sve 4:22

03 Stara vremena 5:29

04 Da sam ja tvoja jedina 4:38

05 Samo za nas (Colonia Remix) 5:42

06 Stalo je sve 4:28

07 Zaboravi 4:33

08 Glavo luda 4:13

09 Reci mi ne 4:09

10 Zaustavite zemlju 4:03

11 Slovo po slovo 4:20

12 Sound Of Karma 5:14

13 Lutka 4:14

14 Preko noći 4:09

15 Da te netko drugi sanja 5:04

16 Gdje si ti sad 3:40

17 Bio si mi sve (Neno DJ Remix) 5:45

Text: Mirko Barbir

FINAL IMPACT 22/01, Autumn 2001

VELINA

Name: Velina Orsolic
Born: October 14th, 1979, Zagreb

Languages: Croatian (native), Spanish and English (excellent), German (good)
Other abilities: Dancing, Performing, Interviewing, Fashion designing
She had spent 10 years of her childhood in sport-iceskating and showdancing, retired with the Junior Champion title of her country.

Very soon after, her former manager discovered her at a castingshow for a TV comercial. At the age of 16 she started performing on concerts, quickly reaching the status of a teen star. This occupation had given her a very good upbringing into showbizz. At the same time she graduated college as a fashion designer and also at an italian school for stylism, "Callegari".

Velina, an artist from every perspective.
Expanding her horizon and personality for getting more inspiration and experience she moved to Spain, where she stayed for two years. These time inspired her writing spanish lyrics as well.

Velina is a singer, songwriter, dancer, natural performer, and a highly disciplined person who strongly believes in herself and her music.

Track Listing

01 I Forgive You (Radio Edit) 3:05
02 Oriental (Radio Edit) 3:09
03 Lacrimas (Radio Edit) 3:01

Music by Grasl/Matouk/Orsolic
Text by Grasl/Matouk/Orsolic
Arranged by Jeo @ Jeopark Studios
Mixed by Jeo @ Jeopark Studios
Voicerecording by Peter Janda
Produced by Grasl/Matouk

Contact

Office / Studio
Harterwaldstraße 10
A-4600 Wels
Phone: +43-676-9 42 62 42
E-Mail: info@gmproduction1822.com

Amin Matouk
Linzerstraße 43
A-4600 Wels
Phone: +43-664-42 16 173
E-Mail: matouk@gmproduction1822.com

Jürgen A. Grasl
Lehmweg 23
20249 Hamburg
Phone: +49-171-94 676 95
E-Mail: grasl@gmproduction1822.com

W.A.S.P.

Album liner notes

"When I first started to write the songs for what would be this album, “Dominator”, I was unhappy and disturbed about America’s place in the world. Like most Americans after September 11th, I wanted to see the men that plotted and planned those attacks hunted down like the savage animals they are.

I still do

When the war in Iraq started, it seemed as if that “hunt” would take place and justice would be served. As the war progressed, day after day, it was becoming obvious that we had been sold the greatest pack of lies since the days of Richard “Tricky Dick” Nixon.
These lies continue.
Pete said “I get on my knees and pray, we don’t get fooled again”. Well, we got fooled… again!

I watched the way the US was talking down to other countries. That is to say, addressing smaller, less powerful countries with little to no respect. When I saw the exchange with George W. Bush and Britain’s Tony Blair I was stunned at Bush’s arrogance. We had all seen it before, but telling another world leader, while cameras are filming, to “go down there and tell them I said to knock that shit off” (referring to the Middle East), left my jaw hanging open. Bush using Blair like some sort of “errand boy” and this is America’s greatest ally. So we can only imagine what was going on with the other so called allies.

The more I thought about it, I realized that bigger countries abuse smaller countries similar to the way men do to women. Men abuse women, disrespect them and treat them like shit. Why?… because they can. In effect, a smaller country is treated by a more powerful country just like an abusive man-woman relationship, making them “their bitch”.

Upon first listening, or reading of these lyrics, one might think that it is written from the point of view of a man talking to a woman. In reality, it is a bigger, more powerful country talking to a weaker one. At the same time denying its own people, when the people need them the most.

For me this concept was interesting, but saddening at the same time.

“Dominator” is largely a view of American Imperialism and the “Bully” tactics it uses and enforces.
I hate bullies!

The last six years in America has been an unbelievable ride. After September 11th I was never more proud to be an American. After going to New Orleans and seeing the devastation and abandonment of that great city by its own Federal Government I was never more ashamed to be an American.

The fundamental organizing principle by any Government is its ability to make war against and controlling its own people. We have seen that this American administration uses it not to benefit its own people in their moment of need and despair, but to abuse its power to “Dominate” the lesser countries of the world.

“I’ll make you cry for mercy, I’ll make you cry out loud”

I once wrote “I love my country, but I’m scared to death of its Government”.
Nothing I have ever written is more true!.

BL "

THOMAS DETERT

"However good a producer you are, believe me , however hot you might beif you don't work with the right people, you don't get hits!"
from an interview with Trevor Horn, July 2004

Thomas Detert born in November 1969 has started his musical carreeras a computer games programmer & composer around 1986 on the C64 , Amiga 500 and later in the early 90ties, on the PC Adlib-cards.

He signed his first record deal with the Eurodance-Band Activate in 1993 together with his partner Mike Griesheimer. The Single "Save Me" from their Longplay "Visions" reached position 25 in the german media control charts.

In 1995 Mike Griesheimer and Thomas Detert founded Activate music productions and Activate music publishing.

At the end of 1997 , Mike and Thomas created the Techno group 666 which is their best selling production so far. 666 sold more then 5 million records and recieved 15 Gold and 4 Platinum awarded records.

In 2001 they established the project Noémi, which had three Top 40Hits in Germany; "In My Dreams", "Y.O.U" and "When Angels Kiss".

In 2004 the project Vinylshakerz was the first release on theirown record label Airbase recordings.The single was picked by Kontor records and reached position 26 in the german media-control sales charts.

For a full discography of his work visit:
http://www.airbase-recordings.com/

MARION RAVEN

What is her full name... Marion Elise Ravn
Artist name... Marion Raven
Marital status... Singel and available!
When is she born... 25th of May, 1984
What is her height... 1.70 m
What's the color of her eyes... Brown
Her favorite music... She likes almost everything...
Her favorite color... Purple og course :-) And I love everything with cow spots!
Her favorite drink... Faaanta! And chocolate milkshake
Her favorite food... BBQ chips, Jarlsberg cheese and anything my dad makes
Her favorite candy... Norwegian milk chocolate and salty licorice, yummie!
Her favorite artist... Jennifer Brown
Her favorite actresses... Christina Ricci and Angelina Jolie
Her favorite actors... Bruce Willis and Josh Harnett..(ooh..)
Her favorite movie... "The 6th Sense", "Now And Then" and "Almost Famous"
Her favorite TV-show... She loves "Friends" and "Sex And The city"!
Her favorite cartoon... "South Park" and "Daria"
Her favorite book... Danielle Steel
Her favorite sport... Soccer and volleyball
Her favorite shoes... Adidas 3 stripe, Fornarina, Buffalo.
Favorite clothing stores... Only and Paragon, Norway. Rampage, Express and the Diesel store, U.S.A Thopshop and Urban Outfitters, U.K.Le Chateau, Canada.BB2, Chile.
Her favorite places... My room, the beaches in Spain, shopping in Montreal, Canada. A special hotel in Taiwan, my grandparents house, the beach promenade in L.A..
Her favorite clothes... Jeans. I love Miss sixty jeans and tops with stuff and writing on.
Her favorite songs...

Happy: "Flowers In The Window" by Travis.

Sad: "On My Own" from the musical Les Miserables.

Mad: Mostly anything from Alanis Morisette feels good then
Favorite own song... "Wanna Be Where You Are" and "Everything"
Her favorite soundtracks... "Now And Then", "I Am Sam", "Almost Famous", "City Of Angels"
Her favorite bands... Travis, Counting Crows, Vertical Horizon, Hanson,Tonic, Stereophonics, The Beatles, Coldplay
Any other hobbies... Yes! Except for music, she loves drawing, hanging out with friends, partying and plain relaxation, playing the piano, rollerblading, sleep, e-mail =D
Nice on boys... Their bottom!
Doesn't like... Begging...
What kind of persons does she like... She likes persons who are themselves and don't try to act like someone else
What kind of persons does she dislike... Persons that always have to destroy everything and everybody

What does she admire... Persons who are positive and happy about everything

MLADEN VOJIČIĆ TIFA

Mladen Vojičić Tifa - No. 1

(1989)

Tifa! Praznik za uši ... Samo ime ovog albuma ima dvostruko značenje:
- Prvi solo album Mladena Vojičića Tife
- Tifa je No. 1

Više ono drugo. Malo tko se može pohvaliti s rockerskim pedigreom kao Tifa:
- bio u Bijelom Dugmetu
- napustio najpopularniji Rock band Jugoslavije jer je bio pre-pičkast za njega (upravo sam se sjetio slavnog Neletovog citata: "nije Ibro, jarane naš, fukara, Ibro ti je defakto umjetnik. S'vaćaš?")
- prepuštena mu je uloga vokala u Vatrenom Poljupcu (jeste li sad svjesni Tifine veličine?)
- bio u Divljim Jagodama (naravno)
- Sergio Blažević mu je oporučno prepustio mjesto frontmana Atomskog Skloništa (ipak se nije dogodilo)

Sad kad znamo sve što treba posvetimo se albumu. "No. 1" dokazuje da i Tifa zna pisati pjesme, i to paklene. "Samo vrag i Bog zna" otvara album na najbolji mogući način - parajuće Heavy gitare, naravno, natopljene chorusom, ritam mašina, klavijature za koje je zadužen Vlado Podany iz Divljih Jagoda i Tifin gromoglasni vokal nasaftan delayem.

Naravno, ima tu i sentiša... s jednostavnim, iskrenim i muškim tekstovima Mladena Vojičića Tife. Kad Tifa voli, voli pravo, iako i on spominje đavle, anđele (najčešće oni s velikim sisama) i tako to, ali Bože moj, takva su to bila vremena. I nema tu puno nepotrebne filozofije.

Ipak, nas najviše zanima Rock akcija. Dakle, "Plave sestrice":

"ijueh!", otprilike tako zvuči prva "riječ" u ovom hitu. Najbliži je zvuku kojeg ispustite kad se oslobodite jako tvrdog... materijala.

Prvo sex, i to redaljka:
"no braćo hoćemo li s njom,
večeras napraviti lom";
onda droga:
"ona nas čuva, pazi, njeguje,
šarene pilule, terapije";
i onda Rock N'Roll:
"ue u e u ue,
vi dabn dibi babn dajiajiaj"
(Nije swahili nego "scat" na Rock N'Roll podlozi)

Tifa, kao prava muškarčina, posvećuje pjesmu kurvama ("Kraljica ponoći"):
"dok ti mirno svoje snove snivaš,
nevina, a vrela za sve te stvari,
ona se budi, krmelje skida,
za nju tek počinje novi radni dan,
mmmmn lako ćeš je naći,
ona je kraljica ponoći"

ima još:

"vješto šminku stavlja na svoje lice,
skrivajući tragove prošle burne noći,
navlači na sebe oskudnu robu,
već je vrijeme, ona mora poći"

Ima i dalje, ali to je "teaser" jer želim da nabavite ovo...

Track Listing

01 Samo vrag i Bog zna

02 Ljubav veže nas

03 S tobom ja mogu sve

04 Grijesi ljubavi

05 Plave sestrice

06 Priđi bliže

07 Sav moj bol

08 Kraljica ponoći

09 Zovu me moji anđeli

10 Vrijeme je moram poći (Intro)

Text: Narantxa

KOSHEEN

Kosheen - Damage

Moksha Recordings (2007)

Kosheen will release their third studio album "Damage" on September 10th, 2007. "Overkill" will be the first single to be released on August 27. The Bristol-based trio, consisting of Sian Evans, Darren Decoder and Markee Substance, has seen their fair share of success, however their latest album is set to be their most creative and far-reaching to date.

Through mature song structure and unique sounds, the album seeks to portray a vision of change and struggle; says Markee, "it captures the feeling of longing, of being disconnected from home, and a yearning for some kind of comfort." "It’s a process of catharsis", says Sian. "Recycling personal history and living experiences is therapy. It has been nearly a decade since we began this journey and I have personally developed as a woman and as a musician."

For those of you ahead of the game, you might have picked up the 12" "Overkill" (Is It Over Now?) single that slipped in the market in February. It contains an uptempo, modern-sounding remix from Eyerer & Namito that steals the show from the original.

Track Listing

01 Damage
02 Overkill
03 Like A Book
04 Same Ground Again
05 Guilty (Original)
06 Chances
07 Wish You Were Here
08 Thief
09 Chief
10 Under Fire
11 Not Enough Love
12 Cruel Heart
13 Professional Friend
14 Analogue Street Dub
15 Marching Orders
16 Your Life

• www.kosheen.com/

Siniša Vuco vs. Nenad Bego

"Loš katolik"

VUCO: Kako to Bego, ja sam veliki katolik, a sve bi zakla i pobija, a ti si sotonista, a bolji si od kruva, ne bi mrava zgazija?
BEGO: E moj Vuco, to je zato što si ti loš katolik, a ja loš sotonista.

"Šupak je pička budućnosti"

VUCO: Ja bi sve pedere pobija! Takvo nešto ne bi tribalo živit!

BEGO: Naprotiv, ja ih podržavam. Neka njih. Što više pedera, to više slobodnih žena. Da se mene pita, ja bih da su svi muškarci pederi osim mene.

VUCO: Ma ja to ne razumin. Kako ga neko može stavit u guzicu.

BEGO: Jebi ga, šupak je pička budućnosti.

"Ne može bit gore!"

VUCO: Bego, platiću ti koliko god hoćeš ako mi snimiš bas ko Mile Bas iz Južnog Vetra?

BEGO: Nevjerojatno! A taman sam se htio ubit jer sam mislio da ne može bit gore!

OSMI PUTNIK

Osmi Putnik - Ulična molitva
Jugoton (1986)

Mnogi ne znaju čime se Gibonni bavio prije nego se otisnuo u solo vode. E pa naš Gibo se bavio Heavy Metalom, na debiju Osmog Putnika ima samo 18 godina, a band roka k'o pravi. Kraje 80ih ovaj band je na neki način bio zaštitni znak Splita, a "Glasno, glasnije" je postala himna Torcide. Zvuk je tipičan za Hair Metal tog razdoblja - bubanj koji zvuči kao ritam mašina, dvije gitare koje neprestano sviraju dvoglasja i neizostavne Rock balade. S tim da je jedna pjesma na latinskom (!), a "Jovanka" je svojevrstan hommage "Jovano, jovanke". Gibonni tada nije ni sanjao da će imati Stefanovskog za stalnog suradnika...

Split i danas ima najveći broj metalaca po glavi stanovnika, a Putnik ostaje vječna inspiracija svim hrvatskim Heavy Metal bandovima...

Track Listing

01 Lutko moja, takav sam ti ja 3:15 (mp3)

02 Ulična molitva 2:45 (mp3)

03 Sjaj 4:00

04 Otmi me od sna 3:15 (mp3)

05 Ne mogu sam 4:15

06 Bolja vremena 3:35 (mp3)

07 Labude, reci mi 2:30 (mp3)

08 Kasno je za sve 3:20 (mp3)

09 Jovana 3:55

10 Maleficium Taciturnitatus 4:20

• www.osmiputnik.com/

• www.myspace.com/8putnik

Text: Narantxa

ALEN ISLAMOVIĆ

Alen Islamović - Haj, nek se čuje, čuje, haj, nek se zna

Jugoton (1989)

Već vidim pravovjerne pastir rockere i heavy metalce 1989 kako pljuju po prvom solo projektu Alena Islamovića. Nepravedno, ali moramo razumjeti da se ipak radi o nasljedniku nasljednika kralja pastirskog Rocka i Heavy Metala. Tj, teško je napraviti nešto što će zasjeniti njegov rad u Divljim Jagodama i Bijelom Dugmetu.

Pogotovo ako više nema ni čarobnjaka ni motora. Ali tu su još seke, a nijedan cock rocker ne prestaje pjevati (o) sekama. Pa makar se radilo o Disco Rocku kao na ovoj ploči. Prije nego osudimo Alena jer se, kao, prodao imajmo na umu da je ovo vrlo hrabar potez za nekoga čije se ime veže za određenu scenu (pogotovo onu koja ne podnosi mekušce). Pravovjerni, mekušac vam je u gaćama - možda više nema zidova Marshalla, ali Alen je i 1989 pjevao o ljetu, sekama i golotinji:

"Ajnana naj nananaj naj naj naj...
sjever prokišnjava, javljaju sa radija,
A na jugu panika, vrućina je velika,
Eh mili Bože, čuda velikoga,
Pola Balkana seli do Jadrana"

uz pomoć dječjeg zbora (ajmo, Kerberi i Putnici, tko bi se od vas usudio snimiti dječji zbor kako pjeva o razvratu?!) Alen nastavlja:

"Seke vrtiguze,
Šetaju gologuze,
Svi za jednom, jedna za sve,
Bez gaćica je najljepše!"

i ubacuje malo izvornog, tradicionalnog ("Sve ptičice iz gore"):

"Haj, nek se čuje čuje, haj, nek se zna!
Sve se seke iz gore,
Spustile na more,
Samo jedna ostala,
Moja mala šašava."

...i poslije još malo ajnananajkanja:

"Sjever prokišnjava, a moja seka ostala,
Daleko od obala, od obala Jadrana,
Eh, mili Bože suknjica je uska,
A što bi bila uska? Da ne bude guska!"

Guska! Jeste čuli? Tko je sad mekušac?!

i onda ajnana naj još sto godina. Ovo je bio hit.

Alen ne usporava nimalo, nastavlja s "Čin, čin, čini mi se" uz zvukove ritam mašina, preprocesiranih gitara, casio puhačkih sekcija i... casio bilo čega. Ni s pjesničke strane stvari se ne mijenjaju. Sexa k'o u priči:

"Čin, čin čini mi se ljubit se konkretnije,
Ljubit se konkretnije, mnogo je pametnije,
Drma se kabanica od tvoga poljupca"

Usput naš junak priznaje da se plaši suknjice na kockice, kaže: "ijoij", a zatim: "Šuška se šuška da zapet sam k'o puška". I ne zaboravi ispustiti slavonski "ijuju!".

Zbog naše sigurnosti umjetnik je poslije ova dva komada pakla ubacio u treću s unplugged laganicom "(Napila se) prostakuša". A onda se vraćamo u pakao s "Divlje godine", a "Trokiram" i "Ime" su čak lagani povratak Heavy korijenima (čitaj: više gitara).

Da ne duljim, prve dvije pjesme su ono jedino istinski razorno na ovom albumu, no sam koncept je vrijedan visoke ocjene, kao i utjecaj na Malog Matu, a ako baš hoćemo govoriti o izdaji, angažman u 4 Metuzalema je jedina crna točka njegove karijere. Krajnje je vrijeme da se vrati sekama, gaćicama ili još bolje, motorima jer znamo da može bolje i žešće od bezobraznih reciklatora koji misle da imaju pravo nazivati se Divljim Jagodama.

Track Listing

01 Haj nek' se čuje, haj nek' se zna

02 Ćin ćin ćini mi se

03 Divlje godine

04 Prostakuša

05 Moja sele

06 Trokiram

07 Ovo zrno duše

08 Ime

09 Kad bi mi tebe Bog oprostio

Text: Narantxa

INDIRA RADIĆ

""Lepo se provedi" može se protumačiti na više načina, ljeto je, pjesma mami na dobar provod. Za tu pjesmu je snimljen spot u kom je glavni glumac Ratko Tankosić. Odnosi se na bračni par koji je godinama u braku i upao je u krizu. Žena je mlađa dosta od muškarca i željna života, a on voli gledati utakmice, čitati, buljiti u novine. Jedna svakodnevna priča."

GALA-STARS: Ti ne bi mogla biti s muškarcem koji bi ti rekao "idi i lepo se provedi".
INDIRA: Osobno, ne mogu reći da li bih tako nešto trpjela, jer se nisam našla u takvoj situaciji. Imam brak iza sebe koji je trajao deset godina, koji je prekinut i od tada se nisam poželila ponovno udati. Smatram da ako nešto ne funkcionira i nije kako treba onda je bolje svatko sebi. Nema potrebe jedno drugo zamarati, uništavati, gristi se i živjeti jedan isprazan život, ukoliko postoji nekakvo rješenje.

GALA-STARS: U pjesmama ti je važna emocija, mada priznaješ da na albumu ima i čisto komercijalnih pjesama.
INDIRA: Uglavnom su sve pjesme na neki način vezane za mene jer, poslije toliko godina karijere, ja ne mogu otpjevati nešto, a da iza toga ne stojim kao osoba. Svaka pjesma je dio mog karaktera, dio mojih emocija, moje životne priče. Na novom albumu kao i do sada surađivala sam s Marinom Tucaković. Od tekstopisaca su tu još i Miladin Bogosavljević, Aleksandar Milić Mili s dvije svoje pjesme, novi kompozitor Miša, i Goran Ratković Rale kao izvršni producent. Rale je čovjek koji točno zna što ja želim i kako ja to želim pjevati. Pjesma koju ja volim, koja je baš životna, teška je, "Uzvodno od ljubavi", jedna je divna pjesma za koju je tekst napisala Marina Tucaković.

GALA-STARS: Znači li to da i ti plivaš "uzvodno od ljubavi"?
INDIRA: (smijeh) Baš tako, o ljubavi možeš pričati s različitih gledišta.

GALA-STARS: Da team koji dobiva ne treba mijenjati, dokaz je ponovni duet s Alenom…
INDIRA: Mi prirodno jedno drugom jako dobro pašemo. Naši glasovi se poklapaju. Ja za pjesmu "Imali smo, nismo znali" jednostavno nisam vidjela nikoga drugog tko bi je na taj način iznio. To je jedna jako emotivna, dobra, kvalitetna pjesma. Tu nema nikakvog foliranja, to je jedna široka priča, i nadam se da će zaživjeti, možda čak i više nego "Lopov".

GALA-STARS: Pjesma "Upaljač" s novog albuma već je uzdrmala javnost. Kažu da je namjenjena gay populaciji i da si se namjerno htjela približiti onima koji su naklonjeni svome spolu…
INDIRA: Neka publika protumači te stihove, svatko na svoj način, onako kako njemu odgovara. Ja se ne mogu bazirati ni na jednu ni na drugu stranu, svatko će se prepoznati, kako tko osjeti neka mu tako i bude. Pjesma nije posvećena ni muškoj, ni ženskoj populaciji, nego općenito, unisex, hahaha... Važno je da će skrenuti pozornost. Svaka pjesma ima neku poruku. "Upaljač" je kao leptir, traje jedan trenutak, kao i u pjesmi i poslije svatko odlazi na svoju stranu.

GALA-STARS: Prije četiri godine, bila si prva na svim top ljestvicma, u tom trenutku jača od Cece, Dare, Stoje, Karleuše. Onda je uslijedio album koji je bio totalno drukčiji, nešto laganiji. S novim albumom ponovno si broj jedan.
INDIRA: Ja to tako ne gledam, nikada nisam sebe doživljavala sad sam na vrhu, sad sam na dnu. Želim napraviti turneje, koncerte kakve sam imala, da od jeseni s Alenom napravim jednu zajedničku priču. Bitno je da pjesme uđu među ljude. Ja ne mogu pričati o koncertu, ako moje pjesme ne zažive. Pored toga, željela bih se posvetiti humanitarnom radu. Drago mi je da se ne moram sama nuditi, ljudi su osjetili tu moju energiju pa me sami zovu…

GALA-STARS: Jesi li "uvek loša prvi put"?
INDIRA: (smijeh) Ha ha... To je samo pjesma, kroz pjesmu to je jedan trik Marine Tucaković koja je napisala tekst. Pa dobro, to je činjenica, da kada se dvoje ljudi sretnu prvi put uvijek postoji neka trema. Nikad nisi potpuno siguran u tom prvom kontaktu u prvoj vezi, da sve znaš i sve možeš. Uvijek na tom prvom spoju ima neke treme, kao i pred koncert ili odlazak zubaru. (smijeh)

INDIRA RADIĆ

U svojoj bogatoj biografiji, Indira odnedavno je upisala i podatak da je prva Folk zvijezda s ovih prostora koja je dala interview za britansku nacionalnu radio postaju BBC!

Za potrebe snimanja razgovora, iz Londona je stigao producent, a interview je vodio dopisnik za područje Balkana Nick Hotton.

"Kad su me prvi put pozvali i upitali da li bih dala interview za BBC, pomislila sam da se radi o skrivenoj kameri. Jednostavno, nisam vidjela razlog zašto bi oni bili zainteresirani za pjevača s ovih prostora. Zbog toga sam sve pregovore prebacila na svoj PR team, koji je s njima organizirao sastanak, tijekom koga su sve nedoumice razrješene", rekla nam je Indira i pojasnila:

"U pitanju je emisija "Balkan Beat", koja se emitira na radiju BBC širom svijeta, a koja se bavi glazbom s ovih prostora. Prvi put su odlučili snimati u našoj zemlji, a tema je bila Folk zvuk kao dominantan glazbeni trend krajem prošlog i početkom ovog stoljeća. Kad smo počeli s razgovorom, bojala sam se da će tema skrenuti u političke vode, jer sam pretpostavila da će pokušati da vežu Turbo Folk za tadašnje vladajuće strukture. Tako se i dogodilo, ali sam im ja objasnila da je glazba u to vrijeme krize, sankcija i ratova bila jedan od malobrojnih "ispušnih ventila" za većinu nacije. Također, bilo je i pitanje o tome zašto je Rock otišao "u ilegalu", na što sam im odgovorila da su se rockeri loše snašli, nisu snimali albume, i zbog toga su nestali s javne scene, te da svoje tadašnje pozicije do danas nisu vratili. Na kraju, sve se završilo odlično, pa smo ostali i na ručku, tijekom kojeg je gospodin Hotton obećao da će biti moj gost na koncertu koji namjeravam organizirati u listopadu", zadovoljna je Indira.

MAGNETIC

Magnetic // Open Air - Gdansk

22.07.2007

U svrhu promotivnih aktivnosti za nadolazeći album koji će pod nazivom ''Nothing's Gonna Stop Us Now'' objaviti za Warner, Magnetic su 22. srpnja nastupili na najvećem Open Air koncertu u Poljskoj u gradu Gdansku.

Na koncertu su sudjelovali Eurodance i Pop-Rock izvođači čiji su hitovi obilježili top liste u Poljskoj tijekom ove godine. Kako su i dva hita grupe Magnetic, "Material Girl" i "La Luna", među njima, Magnetic se u Gdansku predstavio zajedno s imenima kao što su: Basshunter, Infernal, September, Sylver, Akcent, Milk Inc., Bodies Without Organ, Melanie C., Groove Coverage, David Tavarre, Liber & Doniu, Kombii, Baracuda.

INDIRA RADIĆ

Indira prepjevala veliki hit "Du hast", koji u njezinoj verziji glasi "Preko, preko" (ali to već i vrapci znaju).

Naši Turbo Folkeri vole mažnjavati svjetske hitove, ali ima i onih Heavy Metalnijih - koji svoju inspiraciju traže u malo tvrđem zvuku. Tako je Indira "posudila" veliki hit Rammsteina i od njega napravila žestoku Turbo-Metal-Folk tvorevinu pod naslovom "Preko, preko". Još od ranije poznata po tome što savjesno prati sve glazbene trendove, Indira je teški gitarski ritam ove pjesme ispratila stihovima na našem, u čemu su joj iz pozadine vokalnu podršku davali macho muški vokali.

Rammstein bi ozbiljno trebao razmotriti ideju da na nekom od slijedećih albuma obradi vlastitu pjesmu, ovaj put s riječima Indire. Bilo bi neponovljivo iskustvo, slušati Tilla kako pjeva:

Ostavila riba more
'tela bi da diše
ostavilo sunce zemlju
ne vraća se više

Ostavila pamet glavu
pa ne zna za sebe
a i ja ću tebe, a i ja ću tebe

Chorus:
Preko, preko odlazim daleko
mene čeka, čeka drugi neko
preko, preko odlazim daleko
života mi moga idem za drugoga



Rammstein

BIJELO DUGME

Priča sarajevskog Bijelog Dugmeta zaista je dugačka i impozantna. Vjerojatno najveći Rock N'Roll sastav s područja bivše Jugoslavije, djelovao je više od dvadeset godina, u vrijeme nezgodno za glazbenike općenito, a naročito za rockere koji prije njih gotovo da i nisu postojali. Pripremite grickalice i uputite se u Bijelo Dugme!

Dugme je prokrčilo put brojnim sastavima iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, a s mnogima su kasnije surađivali i pomagali im. Kroz Dugme je kroz godine rada prošlo zaista puno vrsnih svirača i pjevača, ali Bog je bio samo jedan i o njemu je sve ovisilo. Goran Bregović utemeljio je i odredio put Dugmeta. Uz njega, najveću karizmu nosio je Željko Bebek, koji je uz Bregovića postao zaštitni znak Bijelog dugmeta. Iako često nezadovoljan, ali sjajnih glasovnih mogućnosti, često i na bass gitari, kada je to bilo potrebno, Bebek je s Bregovićem nosio Bijelo Dugme kroz njihove najslavnije, ali i najteže dane.

Lider i osnivač Goran Bregović (rođen 22. ožujka 1950 godine u Sarajevu) u djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost glazbi. Iz drugog razreda niže glazbene škole (smjer violina) izbačen je kao lijen i netalentiran. Već s jedanaest shvatio je da djevojke "padaju" na "dečke koji sviraju gitaru". Kada mu je majka početkom šezdesetih godina kupila gitaru, prve lekcije dobio je od Ede, brata scenarista Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav, Bregović je osnovao još u osmom razredu osnovne. Goran je želio upisati srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju homosexualci, inzistirala da upiše Prometnu tehničku školu. Pristao je, ali samo pod uvjetom da pušta kosu. Vrlo brzo odustaje od Prometne škole i prelazi u gimnaziju. Tamo ulazi u grupu Beštije. Već sa šesnaest počeo se sam uzdržavati, pa je tako svirao narodnjake u kavani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilištima.

U to je vrijeme Željko Bebek (rođen 16. prosinca 1945 godine u Sarajevu) pjevao u grupi Kodeksi, jednom od značajnijih sarajevskih sastava tog vremena. Grupa je konstantno imala problema s bass gitaristima koji su se stalno izmjenjivali. Na koncertu Beštija, Bebek je zapazio Bregovića i preporučio ga ostatku članova grupe i tako je Goran počeo svirati bass u Kodeksima. 1969 godine odlaze na gažu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasični repertoar za turiste. Na terasi Splendid bara uočio ih je talijan Renato Pacifico i ponudio im da dva mjeseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu su se upustili početkom 1970 godine, uvježbavši repertoar na tragu Jimi Hendrixa i grupe Cream.

Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora Edo Bogeljić vratio se u Sarajevo i Goran po prvi put prelazi na solo gitaru. U ljeto 1970 Goran i Željko za bassistu pozivaju Zorana Redžića (rođen 29. siječnja 1948 godine u Sarajevu) koji je u to vrijeme svirao u grupi Cicci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića (rođen 9. ožujka 1950 godine u Beogradu).

Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu. Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. No, Milić Vukašinović ih je sve "zarazio" novim viđenjem glazbe. Počeli su svirati u skladu s onim što su tada "prašili" Led Zeppelin i Black Sabbath. Samo dva tjedna nakon što je Vukašinović došao u sastav, dobili su otkaz na svim mjestima gdje su svirali. Bez angažmana, s nešto ušteđevine, ostali su na otoku Capri. Pozvani su da svoju novu glazbenu koncepciju predstave u jednom klubu na otoku Ischia. Nakon ljeta, prestaje i taj angažman. Vraćaju se u Napulj gdje jedva preživljavaju. Postupno se iz te kombinacije sve više izdvajao Željko Bebek. Prvo su ga natjerali da prestane svirati ritam gitaru, jer to više nije bilo u modi. Bebek se teško prilagođavao novom materijalu, a i pjevački je za njega bilo sve manje mjesta. Nakon što bi on otpjevao uvod, ostala bi trojica nakon toga improvizirali pola sata. U jesen 1970 godine, Bebek se uvrijeđen vratio u Sarajevo. Samo godinu dana ranije bio je stup Kodeksa, da bi razočaran otišao kao višak. Krajem godine po njih su došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil (bassist Indexa) i vratili ih kući.

Do ljeta 1971 godine nastavili su nastupati pod imenom Mića, Goran i Zoran, a onda je Milić Vukašinović otišao u London. Goran upisuje filozofiju, a u jesen 1971 godine gitarist, Ismet Arnautalić poziva ga da osnuju grupu Jutro u kojoj su se našli Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Goran prvi put okušava kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972 godine dobili termine u studiju, Goran je odlučio da ga ipak pozove. Snimili su pjesmu "Patim, evo deset dana" koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro. A-stranu je zauzela danas zaboravljena "Ostajem tebi". Pjesmu "Patim, evo deset dana" Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog Dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u JNA, ali su ostali čekali njegov povratak.

Tijekom Bebekovog boravka u vojsci snimili su još četiri pjesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hop-cup" od kojih su se prve dvije, početkom 1973 godine pojavile na singlu. Nezadovoljan glazbenim pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić napustio ih je krajem 1972 godine i sa sobom ponio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se prepirali tijekom 1973 godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić (rođen 10. prosinca 1955 godine u Varešu) koji je prije toga svirao u grupi Rok i klavijaturist Vlado Pravdić (rođen 6. prosinca 1949 godine u Sarajevu) koji je prešao iz Indexa. Sredinom godine, grupu je napustio i Zoran Redžić kojeg zamjenjuje Jadranko Stanković.

Odluka o novom imenu pala je relativno lako. Publika ih je znala po pjesmi "Kad bi' bio bijelo dugme" i odabran je taj vizualno zgodan simbol i grupa je službeno preimenovana u Bijelo Dugme 1. siječnja 1974. U to vrijeme su u studiju surađivali s Batom Kostićem, gitaristom YU Grupe. Bregović je kasnije isticao "kako je ta suradnja puno utjecala na njegovu daljnju glazbenu orijentaciju, posebno kada je Folk bio u pitanju". Nove snimke "Top" i "Ove ću noći naći blues" ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji glazbeni urednik odbio ih je uz objašnjenje da su pretrpani poslom i da će morati pričekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana potpisali su petogodišnji ugovor s Jugotonom. Ta loša procjena Diskotona predstavlja najveći poslovni kiks u povijesti cjelokupne jugoslavenske diskografije.

Željko Bebek odlučuje dati otkaz u Savezu zajednica socijalnog osiguranja BiH, i da, iako oženjen i s malim djetetom, krene u rizičnu avanturu. U početku su pretežno svirali u manjim gradovima, s naglaskom na Zenicu. U ožujku 1974 na bass gitaru vraćaju Zorana Redžića umjesto Jadranka Stankovića, s kojim nisu bili zadovoljni. Sljedeći singl s pjesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst pjesnika Duška Trifunovića) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" gotovo istovremeno su te 1974 godine, objavili Jugoton i Diskoton, jer je Bregović suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl.

To im je donijelo negativan tretman u tisku, ali koji im je kao mladom sastavu bio neophodan, pa makar bio i negativan. Pojavljivanje u medijima je naravno, puno pripomoglo odličnoj prodaji prve ploče. Prvi veći nastup imali su na Boom festivalu u Ljubljani 10. svibnja 1974 godine, kada su predstavljeni kao nove nade. Treći singl, s pjesmama, kasnijim velikim hitovima "Da sam pekar" i "Selma" (autor teksta - Vlado Dijak), objavljuju 30. kolovoza 1974 i taj singl predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. U listopadu, u ljubljanskom studiju Akademik, za samo dvadesetak dana, snimaju debitantski album "Kad bi' bio bijelo dugme". U međuvremenu nastupaju u beogradskom Domu sindikata na rođendanskoj proslavi, tada kultne emisije "Večer uz radio", gdje su uz Pop Mašinu, Smak i Crne Bisere vrlo brzo osvojili publiku, a poduzetni zagrebački manager Vladimir Mihaljek Miha, sređuje im da sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest tisuća okupljenih dočekalo ih je s velikim oduševljenjem. Nije bilo iznenađenje što je debitantski album od samog početka bilježio odličnu prodaju. Obučen u provokativan omot Dragana S. Stefanovića, koji će i ubuduće biti zadužen za vizualizaciju Bijelog Dugmeta, album je donio seriju upečatljivih pjesama koje je legendarni zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao "Pastirski Rock". Stefanovićev omot kasnije je uvršten u englesko izdanje knjige koja predstavlja petsto najuspješnijih omota albuma na svijetu.

Promućurni Miha ne miruje, već krajem veljače 1975 organizira "Kongres Rock majstora", na kojemu su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Miha, jasna je bila želja da se progura Bijelo Dugme, i cijela akcija bila je tome podređena. Na takmičenju je pobijedio Radomir Mihajlović - Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije niti uvršten u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić iz sastava Time, Josip Boček (ex Korni Grupa), Bata Kostić iz YU Grupe i, naravno Goran Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu "Kongres Rock majstora" (Jugoton 1975). Bregović se odlučio da radi sa svojom grupom, a pratio ga je i Zagrebački gudački kvartet. Tu su se našle pjesme "Ima neka tajna veza" (na tekst Duška Trifunovića), "I kad prođe sve, pjevaću i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i instrumental "Minijatura za moju majku". Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih članovi YU Grupe, bez gitariste Drage Jelića koji je bio u JNA. U to vrijeme Dugme je objavilo singl "Da mi je znati koji joj je vrag", a zatim su krenuli na dugačku i iscrpljujuću jugoslavensku turneju. Već u proljeće 1975 godine važili su za najpopularniji sastav u Jugoslaviji.

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u Istočnoj Bosni na "visinske pripreme". Razrađivala se ploča koja jednostavno morala potvrditi kako uspjeh prve ploče nije bio slučajan. Album "Šta bi dao da si na mom mjestu" sniman je tijekom studenog 1975 godine u Londonu uz pomoć producenta Neil Harrisona. Bass gitaru svirao je Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst na lijevoj ruci. Tekst za naslovnu stvar još jednom napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović. Udarni hitovi bili su "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više". Upakirana u raskošan omot, ploča je imala veću cijenu od uobičajene, ali je ipak za vrlo kratko vrijeme otišla u nakladi većoj od 200.000 primjeraka. Zbog Dugmeta Jugoton je 'izmislio' dijamantnu ploču, jer su bili prvi koji su došli do tako visoke naklade. Odmah po objavljivanju ploče odlaze na turneju po Kosovu i Makedoniji. Umjesto Zorana Redžića na bassu je Mustafa Kurtalić. Grupa je bila pozvana da za Novu godinu svira Drugu Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu, no dežurni iz protokola prekinuli su njihov nastup nakon nekoliko minuta jer su se prepali glasne glazbe. Budući da je Zoran Redžić otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Racić, gitarista i vođa grupe Formula 4. Racić je dobio ulogu privremenog bassiste, a prvi zadatak mu je bio odraditi jugoslavensku turneju. U Sarajevu ih je gledalo 15.000 mladih, a u Beogradu su tri puta rasprodali Halu Pionir što prije njih nitko nije izveo. "Dugmemanija", kako su je tada nazivali, uzela je pun zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike Za i Protiv.

Treći album su opet pripremali u Borikama. Ploča se trebala zvati "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pjesmi Duška Trifunovića, no Brega na taj tekst nije stigao napraviti glazbu, pa je smislio naslov "Hoću, bar jednom da budem blesav". No, to nije odgovaralo Jugotonu pa je nađen kompromis u "Eto, baš hoću". Album je opet sniman u Londonu s producentom Neil Harrisonom, i s Bebekom na bassu. Album je u javnost stigao 20. prosinca 1976. Na ploči se našla ambiciozna balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Čolića (glazba Bregović, tekst Arsen Dedić), jednostavna "Ništa mudro" i Folkom inspirirane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega".

U međuvremenu je Ljubiši Raciću dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu. Uručen mu je otkaz. Brzo ga je zamijenio Sanin Karić (ex Teška Industrija). Njih petorica 1977 godine odlaze na turneju po Poljskoj gdje su održali devet koncerata. Najavljivani kao "Vodeća jugoslavenska grupa mladog pokoljenja", izazivali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni Rock. Po povratku, grupi su se priključili Zoran Redžić, odslužio vojsku, i Ipe Ivandić jer je privremeno proglašen nesposobnim za vojnika. Turneja po Jugoslaviji nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnički problemi, a publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razjedali i unutrašnji sukobi, a kada su prekinuli turneju po jadranskoj obali, sasvim ozbiljno se počelo govorkati da su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimiti live album. Kritike koncerata su bile suzdržane i grupi je prvi put poslije četiri godine krenulo slabije.

Trebalo je smisliti nešto veliko. Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da se 28. kolovoza 1977, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održi besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mjestu već nastupao s grupom Jutro, tako da je bio svjestan pogodnosti koje pruža ta lokacija. Taj koncert ušao je u legendu, procjenjuje se da je koncertu prisustvovalo između 70.000 i 100.000 ljudi, okupljenih na proplanku na Topčideru, što je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u povijesti Yu glazbe. Nakon predgupa Zdravo, Tako, Leb I Sol i drugih, na stage je izašlo Bijelo Dugme, odsviralo uspješan koncert i izašlo iz krize. Djelić atmosfere zabilježen je u filmu "Nije nego". Ispostavilo se da audio snimci s nastupa tehnički nisu odgovarali za ploču uživo, pa su 25. listopada iste godine u dovrani Đuro Đaković u Sarajevu odradili još jedan nastup, te su ti snimci uvršteni na album "Koncert kod Hajdučke česme". Naslov je ipak djelomično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme. Nakon što je završen mix albuma Bregović odlazi u vojsku u Niš. To je značilo pauzu za grupu, ali ne i za njene članove.

Željko Bebek je u lipnju 1978 godine objavio solo album "Skoro da smo isti" inspiriran Simpho Rockom. Snimio ga je u suradnji s bubnjarom Điđijem Jankelićem (ex Formula 4 i Čisti Zrak), gitaristom Edom Bogeljićem, klavijaturistom Nevenom Pocrnjićem i Filharmonijom. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike. Laza i Ipe su uz pomoć gitariste Vlatka Stefanovskog, bassiste Zlatka Holda, pjevača Gorana Kovačevića, tekstopisca Ranka Bobana i Ipetove sestre Gordane (kasnije u grupi Makadam), snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio 1978 godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških riječi po štampi, oprostili su se od Bijelog Dugmeta. Uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. rujna 1978 godine uhapšen je Ipe Ivandić zbog posjedovanja i švercanja hašiša. Optužnica je obuhvatila i sve ostale s albuma "Stižemo". Ipe je dobio tri godine zatvora, Goran Kovačević, godinu i pol, Ranko Boban, godinu, a Zlatko Hold, šest mjeseci. Na ovom slučaju vlasti su htjelo pokazati što misle o drogi. Zbog specifičnog psihičkog stanja, Ipe je na izdržavanje kazne otišao tek početkom 1981 godine.

U jesen 1978 godine, Dugme pojačano novim članom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem započinje pripreme za novu ploču, ali kako je Goran još uvijek bio u vojsci, otkrili su ih oficiri i zabranili mu izlaske iz vojarne, tako da su se u Sarajevu okupili tek 1. studenog 1978 godine, po njegovom izlasku iz "armije". Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratila je čitava serija cenzorskih škara od strane Jugotona. Odbijen je omot Dragana Stefanovića zbog "vulgarnosti", a nije prihvaćena niti fotografija na kojoj ženska noga šutira muškarca u osjetljivo područje između nogu. Ploču je na kraju dizajnirao kućni dizajner Jugotona. Iz pjesme "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbačena je psovka "Koji mi je moj". Iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Krist je bio kopile i jad" promijenjen je u "A on je bio kopile i jad".

Ploča se u prodaji pojavila početkom 1979 te je bila proglašena njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena Folk utjecaja, na tragu "Malog princa", donijela je pored pjesmama "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", "Ala je glupo zaboravit njen broj" i snažne, emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor. Aranžman za "Sve će to..." napisao je Ranko Rihtman, a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Neil Harisson.

Ploča je nakladom oborila sve prethodne rekorde, a proglašena je i pločom godine. Naravno, i turneja je bila uspješna. U Beogradu su pet puta rasprodali dvoranu Pionir, a cijeli prihod uplatili su nastradalima od potresa u Crnoj Gori. Na stadionu JNA, u Beogradu, 22. rujna organizirali su koncert pod nazivom "Rock spektakl 79". Uz brojne predgrupe Opus, Suncokret, Siluete, Parni Valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo Kazalište, YU Grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupili su impresivnu brojku od oko 70.000 posjetitelja. U to vrijeme Goran je prvi put radio glazbu za film, prvijenac se zvao "Lične stvari". Pjesme "Pristao sam biću sve što hoće" (tekst Duško Trifunović) i "Šta je, tu je" našle su se i na singlu. 1980 godine grupa je bila na odmoru, a Goran je pretežno boravio u Parizu.

Krajem 1980 godine objavili su ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod utjecajem novog vala. Ploču je prvi put producirao sam Bregović. Osim pjesama "Pristao sam, biću sve što hoće" i "Pjesma mom mlađem bratu" ostale su u duhu novog vremena. U temama "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće" (ili kako biti heroj u ova šugava vremena), Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je bila karakteristika Novovalnih grupa. Turneju po Jugoslaviji započeli su u Sarajevu, a završili je 5. travnja u zagrebačkom klubu Kulušić, gdje su snimili drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5. april '81" tiskan u ograničenoj tiraži od samo 20.000 primjeraka i osim starih stvari, tu se našla obrada hita Indexa "Sve ove godine". Ovaj album može se naći i na CDu u jednom od brojnih reizdanja i digitalnih remixeva od strane Croatia Recordsa, odnosno bivšeg Jugotona.

Početkom 1982 svirali su i u Austriji, točnije u Innsbrucku u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimske Olimpijade bio u posjeti bivšem. Na povratku, na carini su im zaplijenili opremu i "opalili" vrlo visoku kaznu. Da bi se financijski pokrili, tijekom ljeta 1982 održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdesetak koncerata. Procjenjuje se da ih je u tih pedesetak dana vidjelo preko 120.000 ljudi. Pošto je Điđi Jankelić otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima bio Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb I Sol. Nakon izlaska iz zatvora, grupi se krajem 1982 godine ipak pridružio i Ipe Ivandić.

Početkom 1983 Bregović je uz Dugme i pjesnika te stalnog suradnika banda Duška Trifunovića snimio ploču za djecu "A milicija trenira strogoću". Iako je prvotno bilo zamišljeno da na njoj pjeva Sead Memiš - Vajta (ex Teška Industrija), ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dječak Ratimir Boršić - Rača. Na ploči su se našle i pjesme za TV emisiju "Nedeljni zabavnik". U veljači 1983 Bijelo Dugme objavljuje album "Uspavanka za Radmilu M." kojim se Bregović planirao oprostiti od publike i nakon turneje raspustiti grupu. Kao gost, na snimanju je sudjelovao i fenomenalni makedonski gitarist Vlatko Stefanovski, iz sastava Leb I Sol. Štos pjesma bila je "Kosovska" otpjevana na albanskom jeziku, koju je Bregović napravio na osnovu iskustava iz vojske, a bila je intrigantna, pa i malo provokativna zbog tadašnjeg turbulentnog političkog stanja na Kosovu. Zbog "Roka mandoljina" još uvijek ima nekoliko pekarni u kojima Bregoviću ne naplaćuju burek. U ostalim pjesmama Bregović se bavio glazbenim fazama kroz koje je grupa prolazila tijekom karijere. Planirano je bilo da koncert u Beogradu 24. travnja bude ujedno i posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregu da nastavi s radom. Po običaju, nakon naporne turneje Dugme opet odlazi na duži odmor, a Goran odlazi na put oko svijeta, između ostaloga i da bi se skinuo s alkohola i LSD-a.

Za to vrijeme Bebek je snimio i drugi samostalni album pod nazivom "Mene tjera neki vrag", a Bijelo Dugme službeno je napustio u travnju 1984 godine. Novi pjevač postao je Mladen Vojičić Tifa (rođen 17. Listopada 1960 u Sarajevu) koji je prije toga bio u grupama Top i Teška Industrija. Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je on odlučio ostati u Divljim Jagodama jer se pribojavao da će se Bebek ipak vratiti. Dugme je s Tifom ljeto provelo u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal. Poduzetni Bregović u to je vrijeme sa Zdravkom Čolićem u Sloveniji osnovao izdavačku kuću Kamarad, a za distributera nove ploče određen je Diskoton.

Album se pojavio u prosincu 1984 godine. Nazvan je jednostavno "Bijelo dugme", a na omotu je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča opet donosi Folku orijentiranog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice i Bora Đorđević (s Bregovićem i Tifom pjeva "Pediculis pubis" i koautor je teksta). Lazar Ristovski nakon snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativna obrada himne "Hej Slaveni", indirektno je pokrenulo čitav niz "jugoslavenstva" u pjesmama kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru stvar "Šta ću, nano, dragi mi je ljut", koju je svojevremeno uz pratnju YU Grupe snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postala je najveći hit s nove ploče. Svoj dug život imale su i pjesme "Padaju zvijezde", "Lažeš", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostariš". Naklada ploče i posjećenost na turneji naravno, nadmašili su sve prethodne brojke.

Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu Moša Pijade (današnji OTV). Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obveza i teretom iznenadne slave, Tifa napušta Dugme 1. listopada 1985 godine i odlazi na odsluženje vojnog roka. S Dugmetom je posljednji put nastupio 2. kolovoza u Moskvi, na koncertu kada su Sarajlije, uz Bajagu I Instruktore, predstavljali domaći Rock na Svjetskom festivalu omladine i studenata. Novi pjevač ipak postaje Alen Islamović, koji je u međuvremenu napustio Divlje Jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj.

Na omotu nove ploče "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", trebala se naći slika "Dvije godine garancije" Miće Popovića, ali kako je on u to vrijeme još uvijek slovio za disidenta, pa je to palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. U vrijeme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986 godine, ponudio još jednu ploču inspiriranu jugoslavenstvom. Osim političkih obojenih pjesama, tu se našli i instant hit "Hajdemo u planine" kao i balade "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne", "Te noći kad umrem kad odem kad me ne bude", "Ružica si bila, sada više nisi". Naravno, i ova ploča je odlično prihvaćena kod obožavatelja.

Dvostruki live album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se u listopadu 1987 godine. Naslovna pjesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti. Na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do zadnjeg studijskog albuma. Poslije turneje na kojoj se promovirao novi album, grupu sasvim tiho napušta Vlada Pravdić i posvećuje se poslu s kompjuterima. S grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima. Krajem 1988 godine izašao je album "Ćiribiribela". Apsolutni hit bila je pjesma "Đurđev dan". Iskoristivši stih Đorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra, Bregović je ovom obradom zaludio publiku napravivši pravi "kafanski" hit.

Provokacija je bila smještena i u pjesmi "Lijepa naša" koju je kombinirao s "Tamo daleko". Album je imao još pjesama koje su se publici brzo uvukle pod kožu: "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo". Početkom 1989 godine kreću na dvomjesečnu turneju, međutim, nakon koncerta u Derventi, Alen Islamović, ne obavijestivši nikoga, odlazi se liječiti u rodni Bihać, zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja se naglo prekida, a nitko nije bio svjestan da je to bio posljednji koncert u veličanstvenoj karijeri Bijelog Dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz, ostavivši situaciju oko budućnosti banda potpuno otvorenom.

Nakon odlaska iz Dugmeta, Islamović objavljuje solo LP "Haj, nek se čuje, haj nek se zna" (Jugoton 1990) u produkciji Nikše Bratoša. U proljeće 1990 godine izlazi kompilacija balada "Nakon svih ovih godina" nastalih u razdoblju od 1983 do 1988 godine. 1994 pojavljuje se dupli kompilacijski album "Ima neka tajna veza". Na omotu je reprodukcija slike "Radost bankrota".

Bregović nastavlja uspješnu karijeru filmskog kompozitora, koju je započeo radovima na filmovima Emira Kusturice "Kuduz" i "Dom za vešanje", nakon čega je nastavio raditi s velikim svjetskim glazbenicima. Specijalno za Kusturičin film"Arizona dream", Iggy Pop obradio je nekoliko velikih hitova Bijelog Dugmeta, poput "Ako možeš zaboravi" i "Hajdemo u planine". Goran Bregović danas živi na relaciji između Pariza, New Yorka i Beograda. Željko Bebek se preselio u Zagreb, gdje je nastavio uspješnu samostalnu karijeru. Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić Tifa do 1995 bio je u Sarajevu, da bi potom otišao u Njemačku, gdje je okupio Tifa Band. Ipe Ivandić na početku rata odlazi u Beograd, gdje je izvršio samoubojstvo početkom 1994 godine. Alen Islamović se preselio u Zagreb, gdje je nastavio uspješnu solo karijeru. Bivši Jugoton odnosno današnji Croatia Records objavili su na CDima veći dio ploča Bijelog Dugmeta, kao i kompilacije "Sanjao sam noćas da te nemam" i "Rock & Roll - najveći hitovi 74-88".

Priča se temelji na osnovi knjige "Yu Rock enciklopedija" Petra Janjatovića

Discography

TIESTO

Tiësto’s career is punctuated by landmark achievements – the first DJ in the world to sell out a solo stadium event for over 25,000 people 2 nights in a row, he scored a number one hit with his single "Traffic", the first instrumental track to reach the top spot in his homeland of Holland in 23 years. His remix of "Delerium" featuring Sarah McLachlan’s "Silence" was the first House track ever broadcast on daytime radio in North America, (it became an international Dancefloor anthem and also spent eight weeks in the UK top 10 chart). He played live in front of billions of people during the Parade of the Athletes at the official opening ceremony of the Olympic Games in Athens. But despite his meteoric success, Tiësto remains grounded about his achievements and clearly loves making and playing music above the accolades it brings.

Born in Holland, Tiësto became a DJ because he "liked to share music with other people. When I was younger, I’d listen to a radio show called the Soul Show, and to Ben Liebrand’s mix radio program, where he would remix and cut up different tracks, and I just thought - I want to do this!" The productions came later, in 1995. "I really wanted to produce music that I could play in my sets, because it brings much more fulfilment to the process. I bought some samplers, some computer programs, and just started working on it." He makes it sound easy – indeed; he makes it look easy as 10 years down the line his productions consistently bother the charts and frequently reach number one around Europe.

In 1997 Tiësto, along with Arny Bink, formed Black Hole Recordings, the label that launched the hugely acclaimed "Magik", "In Search Of Sunrise", and "Nyana" mix compilations. The label grew to such proportions that in 2001 Tiësto started a sub-label, Magik Muzik. "It’s the home of records of mine, or of people whose work I really believe in", he enthuses. "Everything on Magik Muzik is what you’ll find in my sets, which makes it more of my own little project." Some of the gems from Magik Muzik include 2001 anthem "Flight 643" and his artist albums "In My Memory", "Just Be" and "Elements Of Life".

Though known primarily for his pioneering contributions to the trance scene, Tiësto’s style is now a mix of everything: "Trance, House, Techno - it’s the best of all that the Dance world has to offer. In 1998, I was really a Trance DJ, but now I’ve travelled round the world so much, different influences have seeped in and I play a bit of everything. I think the only way forward for DJs now is to play a diverse mix of sounds." Indeed, his brand of Trance was always pushing at the constraints of the genre anyway, featuring soaring vocals from the likes of Sarah McLachlan and Jes, spine-tingling breakdowns, and euphoric melodies at every end of the spectrum.

The many high profile gigs and shows have now taken Tiësto away from exclusively playing clubs, and propelled him to become a mainstream artist. "Often at my shows now, half of the people are die-hard clubbers, but the other half are people who know me from the radio, or from more mainstream gigs", he says. "It’s more like they’re going to a concert, so now I get a great mix of both worlds."

Describing the last few years as "a journey of defining moments", (as well as the usual club successes, his shelves are groaning under the weight of numerous awards – TMF-Awards, MTV, Dutch DJ - and gold discs…) his favourites include the second night of the "Tiësto In Concert" show in Holland in 2004: "I was really aware of what was going on, the music was just right – a mix of all my big tunes and new track, everything just felt perfect that night. I played for nine hours straight, and it was my favourite gig ever." And, of course, he was chosen by the readers as the number one DJ in the world. "The first time it happened it was so amazing, I was overjoyed. The second and the third time were also fantastic, but the first time you’re on the cover of that magazine that is so respected by other DJs – it’s like winning an Oscar!"

In May 2006 Tiësto decided to become the worldwide ambassador for "Dance4Life", and to invest considerate amounts of his time and efforts to the one charity in which he could really find himself. Immediately the production of a "Dance4Life" anthem was discussed, which resulted in an a song with Faithless' Maxi Jazz.

Continuing to explore fresh avenues, knowing that the year 2007 is now in full swing, Tiësto is currently experimenting with new sounds in the studio, and writing more vocals himself. The most recent result of this new approach of course is his latest album "Elements Of Life", which sky rocketed to the highest positions in today’s charts. The album features the vocals of BT, who’s been working with Tiësto on previous occasions and hit the charts with "Break My Fall"; and Julie Thompson. "I’m not looking for any big collaboration right now, I’m more interested in a burgeoning talent – someone whose voice is good, and that really touches you. A voice should sound like an instrument to me. A good example is Christian Burns who is the singer on the hit single "In The Dark"; also a track from "Elements Of Life". I met him through MySpace; the actual proof that the internet is the medium of choice when it comes to musical developments and careers."

The concept behind his latest album also forms the basis for his current "Elements Of Life World Tour" which takes the DJ all over the globe. At the same time, the tour is of a size not before known in the Dance scene. Since the four elements earth, water, air and fire are the unmistakeable necessities to build and maintain life on Earth, they had to be presented in all their greatness, which results in a stunning production that features state of the art special effects, moving water systems in sync with the music and high definition video screens. It requires three semi trucks to transport the equipment. The mere knowledge that Tiësto, as one DJ with two turntables, is entertaining audiences up to 25,000 people or more has silenced even the worst critic. But that his performances can compete with even the largest stadium concerts of the known world artists is something that the industry never held possible.

The amounts of energy the DJ invests for the world tour have not kept him away from the one thing everybody was waiting for: the new "In Search Of Sunrise 6". In between the mayhem of touring and insane flight schedules, Tiësto still found the time to deliver a double CD compilation for the highly successful series also known as "ISOS". The live mix, made without electronic or computerized gadgets, is titled "Ibiza" and for a reason: "I haven’t been in Ibiza for two years. The island is known for its large discotheques, the crazy parties, the best DJs and of course the party people", he says. "Ibiza still is a magical place for me, with beautiful secret spots to discover and an atmosphere that can only be found there. So to make sure that I would capture the love and dedication I feel for the island, I actually returned to Ibiza for the proper inspiration." He grins: "Now I know for sure that "ISOS 6" earned it to be called "Ibiza"."

Knowing that Tiësto’s opportunities go beyond his own music, and the world tour, one might ask what will come up next. His answer is clear: "As I said earlier, the internet is the medium of choice for modern day music. I now host my own radio show called "Tiesto’s Club Life", which is available as PodCast directly after it aired on radio. Through those blessings of the internet, fans can listen to me and the music I love whenever they feel like, wherever they feel like. And at the same time, radio stations all over the world broadcast the weekly shows within their own national programming. It’s just an fantastic idea knowing that my fans are now listening to the radio as I used to do when I was just a kid!"

One of the last things we haven’t mentioned is Tiësto’s work on the music of other artists. "I’m more open to doing remixes again. I like to hear a track and right away know what I want to do with it, what I can make different, and whether it’ll work for me in my sets – all my remixes have to be tried and tested." His most recent remix, already featured in one of his "Club Life" radio shows, was one of particular interest, he says. "The best producer in the world of the moment, Timbaland, approached me to do a remix of "Stoned Love" by Justin Timberlake. That means a lot to me, you know? It actually shows that I’ve grown not only as a DJ, but also as a producer."

Recently the DJ became one of the share holders of Cineac in Amsterdam. The club presents a combination of Chinese high cuisine, Dance music and live-entertainment and can be considered a personal side project. "It was something I’m now able to do you know?", he says. "The fact that I could be into having my own club, realizing my own ideas about decoration and the music, meant enough to me to make sure I’d be a part of the Cineac from the very beginning. It’s so nice to do this next to the "business as usual" for me as an artist. I want it to become the place to be in Amsterdam." The future for Tiësto promises yet further success, both as the solo artist he’s become and the DJ we know him to be. "My new "Elements Of Life" album is doing well, "In Search Of Sunrise 6" is coming up and there will be more remixes, definitely", he agrees, "but it’s hard to look too far into the future. Every couple of months it seems that something new, unexpected and exciting is happening!"

MARILYN MANSON

Marilyn Manson - Eat Me, Drink Me

Interscope (2007)

Marilyn Manson is back!

One of the most controversary artist returns with a new album "Eat Me, Drink Me". This performer is both loved and hated by crowds of fans, but he has his own style and also some qualities. I personally prefer classic Heavy Metal, but some songs from Manson are also very good. This is a very provocative album full of Marylin’s personal life experiences and Hard Rock.

Four years since his last studio album, and following up on his highest charting radio single ever (”Personal Jesus”, from "Lest We Forget"), Marilyn Manson returns with “Eat Me, Drink me”. Art openings, soundtrack appearances, and personal circumstance have grabbed headlines for Manson in recent months, setting the stage for the release of "Eat Me, Drink Me", which is unquestionably the artist’s most personal statement yet. Always the provocateur, in what may be the ultimate subversion of the code of Aggro-Rock, the songs are immediately catchy - all jagged guitar hooks, anthemic choruses, with an overlying Glam-Rock sheen. Lyrically Manson has never been more riveting, seemingly having enough to draw from in his own life and from society at large to present a fresh, snarling vision.

Brian Hugh Warner (born January 5, 1968), better known by his stage name Marilyn Manson, is a musician and artist known for his outrageous stage persona and image as the lead singer of the band that bears the same name. His stage name was formed from the names Marilyn Monroe and Charles Manson, showing what he considered the ultimate and most disturbing dualism of American culture.

After forming a band called Marilyn Manson & The Spooky Kids in 1989, he continued to perform and release cassettes - shortening their name to Marilyn Manson in 1992 - until the summer of 1993, when the band drew the attention of Trent Reznor, who at the time had just founded his own record label, Nothing Records. Three of the band’s albums have been awarded platinum certification and three more have been awarded gold, and the band has seen three of its releases debut in the top ten, including two number-one albums.

Track Listing

01 If I Was Your Vampire 5:56
02 Putting Holes In Happiness 4:31
03 The Red Carpet Grave 4:05
04 They Said Hells Not Hot 4:17
05 Just A Car Crash Away 4:55
06 Heart-Shaped Glasses (When The Heart Guides The Hand) 5:05
07 Evidence 5:19
08 Are You The Rabbit 4:14
09 Mutilation Is The Most Sincere Form Of Flattery 3:52
10 You And Me And The Devil Makes 3 4:24
11 Eat Me, Drink Me 5:40