Živo Blato progutalo i ispljunilo "Najrockerskiji grad u Hrvatskoj"!"Idemo!" orilo se iz desetaka grla u Zagrebu prije dva mjeseca kada se saznalo da zaslugom Mirka Barbira i Alena Mancea (zašto se "svi" tipovi iz Rijeke tako prezivaju?) Živo Blato održava koncert u Palachu.
Naravno, kako to obično biva, kada je došlo "vrijeme od megdana" svi junaci mukom umukoše, a dva i po sata vožnje udaljena Rijeka valjda im se činila udaljenijom od Rijada. Ali, ko ih jebe, jer potpisnik teksta se bez društva odvažio na tu avanturu znajuči da ga "dole" čeka fantastičan provod s generalovom družinom i njegov domaćin, jedinstveni Mirko Barbir.
Ipak, nije znao dva dodatna iznenađenja: da je Mirko specijalno za ovu povijesnu prigodu dao popeglati svoje znamenite metalsko-folkerske kovrdžave vlasi (styling by Marina Klečina), pa je usklik oduševljenja u trenutku njegovog ukazanja bio još veći. Drugi razlog će se tijekom večeri pokazati u svoj svojoj veličini, a njegovo ime je Jure (Boris Jureško Jure).
Palach je (kao i splitska Kocka) idealno mjesto za koncert Živog Blata, puno prije nego zagrebačka Tvornica u kojoj su bili u travnju. Ne možemo reći "koncerte ovakvog tipa" jer nema bandova ovakvog tipa, Živo Blato je jedno i jedino. Nije bilo nikakve sumnje da će Riječani nedajvraže "izdati" i ne pojaviti se u dovoljnom broju na koncertu, iako je oko 22 sata (kada smo došli u backstage gdje su se General i njegove trupe gostile janjetinom, kapulicom i ajvarom) klub u dvorištu iza Korza bio poluprazan.
Zvonko & Jure
Dok kvantiteta nije predstavljala problem, "kvaliteti" ekipe na koncertu je svakako pomoglo, što je Mituovo "omiljeno" Hladno Pivo istu večer imalo koncert u Opatiji, pa je prirodna selekcija učinila svoje.
Živo Blato je od prve do zadnje sekunde koncerta žestoko pljuštalo po svima nama, od prvog reda i svih nas nabijenih uz zvučnike, do onih na šanku koji su se jedni drugima verali na ramena kako bi bolje vidjeli prvi riječki nastup Mitua, Mačka i Toše.
Predvođeni iznimno raspoloženim Vucom (po čijem se raspitivanju u backstageu poslije koncerta vidjelo koliko mu je značio koncert pred riječkom publikom), Mačkom koji ga vrhunski prati i podebljava njegove vokale i svirku i starim udaračem, velikim ljubimcem publike, Tošom, jako dobro usvirano Blato (jer s karizmom i scenskim nastupom ionako nemaju problema) je uživo pokazalo ono što znaju svi koji su slušali "Konac konca", "Tales From The Balkans" i gledali snimke na Youtubeu: nema u Hrvatskoj (a ni u "regiji") ovako jebeno dobrog čistokrvnog, znojnog i mudevitog Rock banda. Nema.
Publika je bila potpuno raspamećena već pri njihovom izlasku na stage, a band im se odužio vrhunski, ne samo svirkom, nego i idelanim rasporedom stvari: otvorili su s programatskom "I Wanna Fuck", praćenom bezvremenskom "Estradom", "Strancima" i himnom suprotivom svim Lukyima, Gibonniima, Grašama i ostalim splitskim estradnim užasima – "Pucko".
General Vasilij Mitu nije previše dangubio i pričao s publikom, sve je bilo uloženo u masnu, kotrljajuću blatnu lavinu koja je navirala iz zvučnika i sve nas nakon prve tri stvari natjerala da se potpuno mokri skidamo do pasa i delirično stiskamo šake.
Uz kultne "Loš", "Back To R N' R", "Maloljetna", "Oprosti mi", publika je vrhunski prihvatila i već sada obožavane nove stvari. "Ti si kurva koju ne moram da plaćam" i ptsp-himnu "Kasap iz Đakova".
General se, kako i priliči, javno zahvalio čovjeku koji je možda najzaslužniji za ovaj koncert i na oduševljenje i skandiranje prepunog Palacha pozdravio "Mirka Barbira, mog brata i legendu Rijeke".
Kad smo već kod publike, tu je bilo svačega: stage-divinga, veranja na pozornicu da bi se pokazala gola guzica, a par djevojaka je izvelo pravi mali performans i samo za Generala i ostalih 300-tinjak posjetitelja dalo na uvid svoje draži.
Nisu ove djeve jedine koje je razoružao i razgolitio šarm mužjaka na stageu: obožavateljica iz prvog reda, koja je potegla na koncert čak iz Zaprešića, na samom je početku koncerta pokazala grudi Generalu Vasiliju. Iznenađen ovim ranim i neočekivanim darom, General je na tren zastao sa svirkom, prije nego što je pogleda zamagljenog od "farova", krenuo opet s rifovima. Antologijski trenutak.
Koncert nije završen klasičnim bisom, jer kako je rekao Mitu "Ovo odlaženje i vraćanje s pozornice, ta gluma, to je za nas nepotrebna gimnastika", pa nam je iz cuga još jednom podario "Estradu" i "Pucka".
Nastavili smo druženje u backstageu u koji su nahrupili deseci ljudi, a General, Mačak i Tošo nikoga nisu odbili za rukovanje i fotografiranje, osim što je Mitu mladom Splićaninu, riječkom studentu koji mu je upao "Alo, Vuco mi smo susidi na Mertojaku" rekao "Koji kurac će ti studiranje?".
Irina, General, Marko & Zvonko
Zvonko, Tošo, Mačak, Jopa, Mia, General & Mirko
"Mi dilimo piće i komade, i svako je svakom do groba brat, kad budemo sakupili pare, fuck ej fuck ej... We wanna fuck!": Mirko, Mia & General
Ovaj boravak iza pozornice u još opuštenijoj atmosferi, mogao bi se nazvati i povijesnim jer na oduševljenje banda i ponajprije Generala, Mirko Barbir je izveo refren pjesme "Otac ju rado šiljio" koja je uz pripjev "Fuck ej, fuck ej" odmah pronašla put do Mituovog srca, a nakon što je on osobno od Mirka tražio da mu je cijelu večer pjeva, i do novog albuma Živog Blata. Mirko je inače svojim vokalnim egzibicijama izazavao oduševljenje kod svih prisutnih u backstageu i potvrdio ono što je poznato: kako je četvrti član banda.
General & Mirko (uglas): "Fuck ej, fuck ej!"
Trebalo je nakon toga ubiti dva sata do polaska prvog busa za Zagreb, pa sam snom pravednika zaspao na klupici ispod spomenika partizanima kod hotela "Continental" čvrsto na prsima stežući vrijednu relikviju: set listu s koncerta, uzetu ispod Generalovih nogu, dok su mi dvije njegove obožavateljice zarile nokte u podlakticu želeći je se dokopati prije mene, a izbacivač mi prijetio da je ne diram. Ne, neću ;-)
Mačak, General & Zvonko
Text: Zvonko Alač (Index.hr), s ponosom za GALA-u
Shooter: Zvonko Alač, Boris Jureško Jure & Mirko Barbir
