Početak, ali ne i kraj
Evo se i ja napokon stvorio na ovom Blogeru! Malo ću van govorit o svojoj karijeri, neću baš pričat puno pizdarija, ma ljudi moji najvažnije vam je dobro pojest i dobro popit i slušat kvalitetnu muziku - riba, janjetina i domaće vino!
U 16 godina karijere, najviše mi je ostao gušt klupskih koncerata i velike diskoteke. Uživam, kad pjevam, vidjeti mlade cure, mini suknje, lijepe noge, dobre raspjevane momke i ekipu. Najdraže mi je nastupati u diskotekama jer je to najbliže mom svjetonazoru. Volim i da mi je manje svitla. Na mojim je koncertima uvijek više žena. Sad san bio na koncertu u "Hard Rock Caffeu" u Posušju, mogu sa sigurnošću reć da je bilo 700 žena i 300 muškaraca! To je nešto s čim se rađaš, to ne možeš naučit. One vole mene, ja volim njih, i gotovo!
Na današnjoj estradnoj sceni nema kvalitetnih mladih vokala, a sve se prodaje neka magla. Nema mladih snaga od dvadeset dvi-tri-četiri godine koji bi naslijedili jednog Milu Hrnića koji pari da će pjevat još 60 godina. Ne želim govorit imena, ali mene je sram da neki koji nikad nisu pjevali, danas pjevaju! Najviše cijenim staru gardu! Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Dalibor Brun, Vlado Kalember... Održali su se jer su kvalitetni! Moja generacija, na primjer Giuliano, Alen Nižetić, Danijela Martinović, Severina, mi smo kao neki "mladi". A svi imamo skoro po 40 godina!
Volim piti i ljubiti!,
Siniša Vuco
