Već pri samom dolasku na mjesto događaja, moglo se osjetiti u zraku da se događa nešto nesvakidašnje. Arena je bila ispunjena zastavama s logom banda i mnogobrojnim zastavama s različitim motivima. Prava svečanost. Prostor je djelovao prepun, mada treba napomenuti činjenicu da je organizator ograničio broj karata na 15.000.
Karte su se mogle naći po nepromijenjenim cijenama i pred koncert, tako da padaju u vodu informacije koje su kružile po medijima od početka prodaje da će se cijene mijenjati i da će koncert brzo biti rasprodan. Sve karte definitivno nisu prodane.
Nastup britanskih legendi je počeo u 21:30 i trajao s bisom sat i 45 minuta. Prije Maidena kao gost je nastupila Lauren Harris, kćer basiste Steve Harrisa, i prošla prilično nezapaženo.
Lauren Harris
Uvod u koncert je bio instrumental "Transylvania" praćen slikama s turneja, puštanim preko video zidova koje je publika gromoglasno pozdravila. Nakon toga kreće "Churchill's Speech" praćen spotom "Aces High" na video zidovima, zatim se pale svjetla, band izlijeće na pozornicu i vrhunski show počinje. Publika je doslovno eksplodirala. Frontmen Bruce Dickinson je najavio spektakl za pamćenje i kreće vremeplov kroz najbolji period njihove karijere. Redali su se jedan za drugim hitovi "2 Minutes To Midnight", "Wrathchild", "Children Of The Damned", "Phantom Of The Opera", "The Trooper", "Waysted Years", "Rime Of The Ancient Mariner", "Powerslave", "Run To The Hills", "Fear Of The Dark", "Hallowed Be Thy Name". Pjesme su bile upotpunjene fenomenalnom scenografijom koja se mijenjala od pjesme do pjesme: egipatska piramida, katakombe, brod duhova, scene ratišta i razaranja, svemirski grad. Pirotehnika, vatromet i rasvjeta su na najvećoj razini, vjerno upotpunjujući neopisivu atmosferu. Cijeli band zvuči perfektno, svi daju maksimum. Bruce se za "Trooper" oblači u crveni mundir i maše britanskom zastavom dok za "Poweslave" stavlja poznatu masku. Cijeli koncert trči uzduž i poprijeko pozornice, skače i maksimalno motivira publiku. Za kraj službenog dijela koncerta sviraju himnu Iron Maiden tijekom koje na pozornicu izlazi maskota banda Eddie u liku svemirskog borca s albuma "Somewhere In Time". Poslije kraće pauze i ovacije publike kreće bis: "The Number Of The Beast", "The Evil That Men Do" i za kraj "Sanctuary". Peti nastup Iron Maidena u Beogradu se time završava.
Treba napomenuti da je ovaj koncert bio daleko bolji od koncerta na Sajmu prije dvije godine iz više raloga:
1. Arena je fenomenalan prostor za koncerte napravljen po najvišim standardima upravo za ovakve manifestacije: odlična akustika, preglednost pozornice iz svih dijelova, dosta ulaza u prostor, što omogućava da ne dođe do velike gužve prilikom ulaska i izlaska publike.
2. S obzirom na gore spomenute činjenice svatko je mogao komotno uživati u čistom i jasnom zvuku, i da vidi svaki detalj na pozornici.
3. Mnoge generacije već dugo priželjkuju koncert Maidena na kome će čuti pjesme iz njihovog najboljeg perioda, što se sada i ostvarilo.
Loša strana je što svi albumi nisu ravnopravno zastupljeni. Mnogi hitovi nisu odsvirani, mada je Bruce osobno najavljivao specijalna iznenađenja. Negativno je bilo i to što mnogo fanova mlađe generacije uopće nije adekvatno podržalo pjesme koje dugo vremena nisu svirane, čekajući da se sviraju pjesme koje su zastupljene doslovno na svakom koncertu. Iz toga se mogu izvući različiti zaključci, ali to je već za neku drugu priču.
Ako se izuzmu ovi propusti, koncert je bio vrhunski u svakom pogledu. Sigurno će svima ostati u trajnom sjećanju.
Text: Ivica Stanković
Shooter: Dejan Dinić
