Hammerfall
Zanimljiv paket bandova bio je odličan mamac za sve štovatelje "novijih" Heavy bandova pa je tako i Boogaloo bio više nego ugodno popunjen. Kako sam se malo preračunao o početku nastupa prvog banda uhvatio sam zadnje tri stvari Bloodbounda i to malo nije odisalo nikakvom posebnošću. Ustaljeni i ne odviše zahtjevni Heavy zvuk s pokojim Maidenovskim podvlačenjem predstavlja očitu glazbenu smjernicu koju jedino izvlači izvedba uživo. Sabaton su ispali vjerojatno najveće iznenađenje cijelog line-upa jer ih je publika dočekala kao glavne zvijezde što je zateklo i same članove banda. Kakogod, u nekih sat vremena uspjeli su iz svog repertoara ugurati najveće "dizalice", ali je ipak definitivna ekstaza nastala pred sam kraj izvođenjem "Primo Victoria" i konačnim spajanjem "Metal Machine" i "Metal Crue". Dečki bez gotovo ikakvog naprezanja izvode stvari uživo, no sam nastup i image (posebice pjevača) teško da može biti ozbiljno shvaćen izvan okruženja vlastitih fanova. U svakom slučaju velika zastava hrvatskog fan cluba i gotovo mahnito skandiranje usprkos groznom "boomy" zvuku neupitna je podloga za ponovni posjet ovim krajevima. No nekako mi se čini da striktna okovanost vlastitim žanrovskim ograničenjima teško da bi mogla paliti, pa čak i u bližoj budućnosti.
Sabaton
Već i za nastupa predgrupa se po izgledu vidljivog dijela pozornice dalo naslutiti da će Hammerfall imati bogatu scenografiju. Tako je i bilo, no međutim početkom otvarajuće "Punish And Enslave" se dogodila poprilično nezgodna stvar, a to je da se pjevač Joacim uopće nije čuo. Istina, kvar je vrlo brzo bio otklonjen no kako je u međuvremenu pojava Sabatona na galeriji izazvala skandiranje njihovog imena Hammerfall su se našli u vrlo nezgodnoj situaciji. No, sređivanjem tehničkih problema momci su uspjeli publiku vrlo brzo "preobratiti" i preokrenuti cijelu nezgodu na svoju stranu za što im stvarno treba čestitati. Šveđani su bezuvjetno zapalili publiku odličnom izvedbom (zvuk je začudo bio jako dobar) i potpuno stripovskom scenografijom pojačanom laserom, pomičnim glavama i inim "spektakularnim" stvarima. Hammerfall su bez ikakvih odstupanja ponudili repliku nastupa Heavy Metal zvijezdi 80ih koje je uključivalo poziranje, sinkronizirano mahanje glavama, bacanje gitara uz obavezno "uživljavanje" u solo-dionice pa čak tako nije niti izostao bubnjarski solo i balada s upaljačima u zraku. Dali su sve od sebe, svirali dosta dugo, izveli dva bisa te zapravo ponudili audio-vizualno nostalgično putovanje u vrijeme kada je Heavy Metal bio Mainstream. Sve u svemu petorka nije ponudila ništa manje od onoga što se od njih očekivalo što se tiče i scenografije (dobro, vodeni zid je ipak iznenađenje) i odabira vlastitih standarda ("Blood Bound", "Renegade", "Hearts On Fire", "Let The Hammer Fall") što bi samo po sebi trebalo biti više nego dovoljno. Eh sad, zovite me starim prdonjom, ali kada sam se prisjetio netom održanih koncerata Saxona i Grave Digger Hammerfall su u usporedbi sa "starijom braćom" djelovali poprilično sterilno i djetinjasto, a tu tričarije poput lasera, vodenog zida ili displaya na gitari teško da mogu pomoći.
Text: Boris Tintor
Shooter: Dominik Žganec
