Nema dvojbe. Madonna je pasterizirana, trikrat previše podgrijavana showgerla čije je vrijeme plesanja na žici odavna za njom, ali je produkcija izvlači otkad se svijet pomirio s činjenicom da ga može šokirati samo golotinjom (kome je golotinja šokantna), kardinalnim glasom (koga to na estradi smeta) i plesnim koreografijama. Danas može biti kraljicom majkom Pop svijeta, ali prava showbizz šefice je Mrs. Carter. Supruga Jigge Shawna Cartera. Jay Z-a. Kćer Matthewa Knowlesa. "Bi djevojče".
No, prije svega, Beyonce je još uvijek sjajna pjevačica, prvoklasni komad, ali istovremeno i djevojka čija superproducirana pojava još uvijek ne izgleda nestvarno već joj ne biste pali na koljena kad bi prošetala iz susjednog supermarketa. Prirodnost koju zadržava pri ophođenju s medijima, ali i izlasku na pozornicu, razlikuje je od poprilične brojke bezlične R`n`B konkurancije. Sve od onoga zašto je broj jedan i zašto će to još dugo biti - pokazala je prodefilirajući Zagrebom.
Sve svoje mane i komparativne prednosti pred konkurenticama skucane su u dva sata korektne zabave i vrhunske produkcije, dvadesetak minuta sjajne glazbe, isto toliko otpada na odlične ritmove, davanje počasti ali i bljuzgave i stereotipne balade koje kvalitetom mijenja samo njen glas, te nepotrebne izmjene tempa koncerta skakanjem na video klipove, matrica stvari, te nebrojena presvlačenja, tijekom kojih je Beyonce bila briljantna kada bi bila Beyonce, a neprepoznatljiva kada se uvlačila pod kožu svog supraficijalnog alter ega skucanog za potrebu trećeg albuma i turneje - Sasha Fierce. Radi se o showu, nikako koncertu. Previše je tu nastojanja, a premalo spontanosti da bi spominjali klasični koncert, jer ovoliki trud i želja za dokazivanjem raznovrsnosti svoje korijene ima u onoj "svega pomalo", ničega previše. Ali i takav koncept je klonirao bar pola sata previše praznog hoda.
Beyonce je već toliki brand da mu ne trebaju takovrsni marketinški trikovi. Za prvi koncert njene nove svjetske turneje potezali su novinari Rolling Stonea čak (susretanje na ulazu u dvoranu), kako bi reportirali što se to zbivalo na "nultoj" svirci zagrijavanja, tamo u nekom Zagrebu. Navodno rasprodana Arena bila je krcata po tribinama dok je iza mix pulta zjapila poveća rupa na parteru, no nećemo cjepidlačiti. Dobar je osjećaj imati ovakvu exklusivu u glavnom gradu i daje zalog za odličan razvoj stvari u skoroj budućnosti.
Otvoriti nastup s najvećim hitom "Crazy In Love" možete samo ako imate silno povjerenje u svoj show, samouvjerenost u kvalitetu materijala i uigrani band iza sebe. Početak svirke unatoč prasku direktno u glavu nije bio obećavajući zbg loše niveliranog razglasa te su basovi i bubnjevi pojeli ostale instrumente, a kompletno ženski band (možda pokoji transvestit) je lovio još vruće dlanove. Nakon početnog zagrijavanja stvari su sjele na svoje mjesto i Beyonce praćena fenomenalnim back vokalima (tri Arethe Franklin) cijelu je stvar pretvorila u vizualno skladni pjevno plesni show u kojem produkcija i hidraulika nisu pojele glavnu zvijezdu ispljunuvši nekog Pop klona koji radi po dosadnim matricama. Ima i toga kod Beyonce, ali zasad u vrlo podnošljivoj i neistaknutoj mjeri. Nije se Beyonce zaboravila nakloniti niti vremenu s Destiny`s Child curama ("Say My Name" u komadu, partiture hitova "Indie Woman", "Bootylicious", "Survivor", "Jumpin Jumpin"), niti Alanis Morissette ubacujući dio "You Oughtta Know" u "If I Were A Boy", još pokojeg citiranja dragih joj izvođača ("No, No, No" Dawn Penn), no prave su stvari bile hitoidna "Irreplacable" ili instrumentalni break uz skakanja od "Seven Nation Army", "Come Together", do improvizacije ritam sekcije, te kombinacija manje forsiranih trackova sa sva tri albuma ali posebno naglašavajući aktualni ("Video Phone", "Radio", "Ave Maria", "Halo", "Broken Hearted Girl").
Kako svaka set lista ima mjesta za praznine, njoj je nakon "Check On It" najviše nedostajalo "Work It Out" ili "Ring The Alarm" u integralnim bandovskim verzijama. To bi bila sjajna zamjena za "Upgrade U" taktiku rockanja u prazno.
Neograničena R`n`B-em Beyonce sjajno funkcionira u nekoliko uloga i nisu joj strani izleti u druge stilske vode. Nije joj nužno pjevati o divi kako bi naslovila stvar samu na sebe. Regularni će set završiti aktualnim "Single Ladies (Put A Ring On It)".
Slijedeći "Deja Vu" je najavila riječima "I`ll come anytime". Sigurno, neka onda dovuče i svog čovjeka u komadu pa poduplaju večer. Samo će takvim potezom nadmašiti sjećanja na prvi susret s modernim zdanjem zagrebačke Arene.
Text: Anđelo Jurkas
Shooter: Iva Jila Mahalec
