Tko je ta Lady Gaga? Senzacija!
Gledajući analize spota "Telephone", ne mogu se sjetiti kada sam zadnji put zapazio ovoliku masovnu ozbiljnost pristupu Pop ikoni
Do prošlog tjedna nisam vidio niti jedan spot Lady Gage. Nisam pretjerano ni tu muziku pušio, a još me manje zanimalo kako se oblači. Sve mi se to činilo smiješnim. Našom tradicijom skepticizma prema ičemu očito nepoznatom proglasio sam ju bedastim, bez da sam poslušao ijednu stvar. A onda je izašao spot za "Telephone". I sada kažem da je Lady Gaga vrlo vjerojatno jedna od najkompleksnijih pojava Mainstream muzike.
Većinu vijesti primam kroz RSS reader (u koji sam ugurao dvjestotinjak siteova, od generalnog newsa do arhitekture, od pornografije do filmske teorije), pa sam za pojavu spota saznao iste sekunde. Ali mi je, naravno, ispod časti bilo ga gledati. "Pa tko je ta Lady Gaga?" mislio sam sa zgražanjem koje urbani hipici doživljavaju samo na spomen Cvjetnog Trga ili neslobode Tibeta. Tako bi i ostalo. Ali "Telephone" se počeo pojavljivati i po malo ozbiljnijim siteovima. Što Gaga ima tražiti na hplusmagazine.com, magazinu o singularnosti. Ili na siteu koji se isključivo bavi postmodernizmom u komparativnoj književnosti. Hm… Počeo sam malo klikati i čitati. I onda sam pogledao spot. Čeljust mi je toliko pala da sam okrhnuo zub kad je lupila o pod.
Lady Gaga je senzacionalna umjetnica. Gledajući hrpetine objavljenih tekstova i analiza spota "Telephone", ne mogu se sjetiti kada sam zadnji put zapazio ovoliku masovnu ozbiljnost pristupu Pop ikoni. Madonna i Michael Jackson vjerojatno su zadnji koji su na sebe pozvali toliko pažnje. I kletvu akademskih analiza. Nema što se nije pisalo o Gaginom spotu - strategija posthumanističkog života, reprezentacija ekscesa materijalnog društva, potezalo se Foucaulta da bi se raspravio identitet i zatvorski sistem, diskutiralo se o feminističkim teorijama i metaforičnoj nepovezanosti spota i pjesme.
No ono što je mene na prvu pogodilo i najviše razveselilo, obzirom da sam filmski freak, je neviđena količina dupliranog omaža koji je Akerlund, redatelj spota, uspio ugrati u desetominutni film. Kažem dupliranog omaža jer je "Telephone" posveta (kako se od milja zove postmodernistička krađa) Tarantinovim filmovima čiji su motivi posuđeni iz svih važnijih filmskih žanrova dvadesetog stoljeća. Ukoliko spot niste pogledali, predlažem da to učinite sada, jer ću se upravo zadubiti u analizu filmskih utjecaja.
"Telephone" je mokri san ljubitelja eksploatacije. Tarantino je obradio već generalne eksploatacijske žanrove - Blaxsploataciju, Grindhouse i Spaghetti Westerne, no nije se baš dotaknuo specifičnijih žanrova kao što su bikerski filmovi, filmovi o drogama ili Women In Prison (odnosno, žene u zatvoru). WIP je i genijalna prva polovica "Telephonea". Konkretno, najviše scena je pokupljeno iz filma Jonathana Demmea (i u produkciji genijalnoga Roger Cormana) iz 1974 "Caged Heat". Jedino što fali je scena zatvorskog tuširanja i scena bijega.
Umjesto scene bijega dobivamo Gagu kako izlazi iz zatvora gdje ju dočekuje Beyonce. Kanalizira stil WIP zvijezde Pam Grier, kasnije glavne glumice Tarantinova Jackie Brown (Jackie Brown je pak kombinacija imena Jacka Hilla, najistaknutijeg redatelja WIP žanra, i naslova jednog od Hillovih filmova u kojem glumi i Pam Grier) - Coffe & Foxy Brown u ogromnom žutom kamionetu. Žuti kamionet nam surovo opali šamar jer prepoznamo da se radi o Pussy Wagonu iz Tarantinova "Kill Billa". S obzirom da je jedini Pussy Wagon u Tarantinovom vlasništvu , njegova pojava je mig koji nam Tarantino šalje van ekrana koji nam govori - "da, ovaj spot ne samo da me oponaša, nego sam im i ja pomogao u tome".
Beyonce
Brikolaž Tarantinovske estetike se intenzivno pojačava nakon Gagina izlaska iz zatvora, ponajviše očit kroz dijalog i ekstazu nasilja. U Gaginu spotu, Tarantinovski dijalog se pretvara u jezik prepun klišeiziranih aforizama i altruizama koji pjevačice namjerno nespretno izgovaraju, stvarajući vodopad riječi ironizirajući Tarantinove scenarije.
Akerlund i Gaga su stvorili remek-djelo modernog spota. Ono što je Jacksonov "Thriller" bio za generaciju mog oca (uf, davno, sorry tata). "Telephone" bi trebao biti mojoj generaciji. Umjesto Mainstream Pop pevaljke kojom sam ju smatrao prije ovog spota, Gaga je izrazito nadarena i obrazovana komentatorica modernog društva. Svojim spotovima uspijeva otvoriti prostor za nešto ne samo neviđeno u spotovima, nego polako pogubljeno iz filma, naročito domaćeg: interpretacija.
"Telephone" nam umjesto niza lijepih sličica sa glazbeno pozadinom daje kompleksan kratki filmić iz kojeg će svatko, ovisno o životnim iskustvima, izvući nešto drukčije. Neki će opsesivno visiti nad najočitijim, kao što je hrpa product placementa, tumačeći to kao kritiku kapitalizma. Drugi će iz vrlo kratkog kadra Gage obučene u leoparda izvući kompletnu njezinu životnu filozofiju, dokazujući snagu izumiruće forme metafore. Predlažem da sada svi još jednom pogledamo spot, jer nam je jamačno toliko toga promaklo.
Text © Vuk Radić
